Sulejman Memo Haljevac šta god da radi okupi veliki broj ljudi koji ga podržavaju. Tako je bilo i na izložbi „Portret“, a više od hiljadu ljudi je posjetilo otvaranje ove zanimljive izložbe. Ljudi su bili iz svih sfera života, a Memo je ponosno predstavio priču o mahali, čaršiji, ljudima… O umjetnosti, starletama i tome ko je njegova muza govorio je iskreno.
Duhovite priče
Da li su ti zamjerili neki ljudi koji su se pojavili na slikama izložbe „Portret“?
-Ne, nisu. Svi su bili oduševljeni idejom. Ovo je nešto što sam radio iz duše, iz srca. Jedna predivna priča, a to se i pokazala jer je veliki broji ljudi stigao na otvorenje u galeriju „Roman Petrović“. Divno se poklopilo i sa rođendanom Sarajeva, pa nam čak ni kiša nije pokvarila ugođaj.
Kako si birao ljude, tu su Mirza Delibašić, Ivica Osim, tvoj kum, Kemal Monteno, Davorin Popović, tvoja supruga Lejla, Hanka Paldum i mnogi drugi?
-Birao sam ih po nekim zaslugama i onome što je mene inspirisalo. Birao sam ih na osnovu duhovitih priča koje su pričane o tim ljudima, i po tome koliko su traga ostavili na mene, moje odrastanje i život.
Šta bi rekli Kemal Monetno, Mirza Delibašić, Davorin Popović da vide ove slike? Da li bi ima pokazao radove da su živi?
-Naravno! Sa Kemalom Montenom sam dogovarao saradnju još 2015.godine, oko projekta „Sarajevo ljubavi moja“, sarađivali smo. Nažalost, on se razbolio, ali prenio sam to na platno.
Ovo je priča o Sarajevu, mahali i njenim ljudima. Šta za tebe znači mahala i čaršija?
-Meni je mahala sve! Mahala i čaršija su mi dale sve što imam danas. Dok sam živi potrudit ću se da što više vratim čaršiji, i dokle god budem mogao da radim svojim djelima ću taj dug vraćati.
Nakon operacije vena si se brzo vratio poslu. Da li je danas sve pod kontrolom, jer si liječenje ostavio radi izložbe?
-Bilo je gusto! Ova izložba me je vratila u život, i natjerala da na sve to zaboravim. Oporavljam se hvala Bogu, nosim čarapu, malo teže hodam, ali je sve odlično prošlo.
Veliki broj ljudi je bio na izložbi, tvojih prijatelja, građana Sarajeva, poznanika. Koliko ti to znači?
-Šta da kažem, osim jedno veliko hvala od srca svima. To je moj život! Ništa bez njih ne mogu da zamislim. Hvala im svima jer mi to puno znači.
Koliko ti je bitno bilo da svi koje si pozvao i dođu na izložbu?
-Jako bitno. Vidio sam sve, sa svima popričao. Hvala Bogu da su ljudi tu, oni koji mi znače i koji su me podržavali uvijek.
Danas mnogi ljudi nemaju perspekativu, sjede, ne rade ništa i ponavaljaju da situacija ne valja. Šta možeš da im poručiš?
-Prije svega da cijene komšiluk i mahalu, jer odatle sve počinje. Treba se boriti kroz život.
Koliko si upućen u dešavanja na estradi, i činjenicu da starlete vladaju scenom?
-Danas što si više gol, dobijaš više prostora. Međutim, nastao je problem jer su one umjetne, pa ni ta golotinja koju plasiraju nije prirodna. Ja to ne volim i strah me je starleta. Kad ih gledam, imam utisak da će iskočiti iz televizora i eksplodirati, jer su toliko napuhane svim i svačim! Kao neki robokapi, ili ne znam ni sam kako da to nazovem. Strah me je da od tih silnih silikona, hijalurona ili već čega ne počnu da pucaju po ulici!
Veliki oslonac
Da li je umjetnost način da se ljudi protiv takvih pojava?
-Svakako. Umjetnošću. Slikama prirodnog ženskog tijela se borimo protiv lažnih grudi, usana, stražnjica, noktiju, lažnog tijela i lica. Vratimo se prirodi i prirodnom izgledu.
Koliko ti je bitna podrška supruge i djece?
-Lejla, Ajan i Iman su moj veliki oslonac. Supruga je moja inspiracija moja muza i jedna od najpozitivnijih osoba koje znam.
Podržat ću svoju djecu
Da li bi volio da jednog dana tvoja djeca budu umjetnici i krenu tvojim putem?
-Naravno, ako pokažu talenat. I mene su moji roditelji podržali, zašto da ne. Kao i svaki roditelj, biću tu da im pomognem.
