Ako za nekoga možemo s pravom reći da je bh. kraljica lijepe narodne muzike i diva sevdalinke i sevdaha, onda je to Hanka Paldum. Na desetine albuma, hitova, turneja, koncerata je iza ove umjetnice koja i danas s ponosom voli reći ko je šta je i odakle je, ne osvrčući se pretjerano na komentare pojedinaca. I danas nakon toliko godina uživa veliku popularnost i plijeni pažnju svojim izgledom pjesmom i ljubavlju koju godinama prenosi na svoju publiku. A ima je svugdje, na svim stranama svijeta. Sa Hankom smo razgovarali o neizbježnoj sevdalinci, nastajanju nekih pjesama, ali starim vremenima…
O čemu ste razmišljali na svojim počecima, možete li se prisjetiti nekih bitnih trenutaka?
-Ima mnogo divnih situacija, uspomena, zbog kojih me i danas krene neka sjeta. Ali mislim da je u ovom trenutku zaista teško odvojiti nešto. Drago mi je sjetiti se mojih početaka, od onog trenutka kada sam bila amater, učenica prvog razreda osnovne škole u mom rodnom gradu Čajniču, kao članica kulturno-umjetničkih društava na Vratniku, polaganja audicije na radiju, strepnje hoću li položiti… Tada sam se pitala jesu li zapravo moje želje uopšte realne. Ja sam smatrala da samo volim da pjevam a da li ću napraviti neke značajnije uspjehe, o tome tada nisam razmišljala.
Nakon velikog uspjeha albuma i pjesme ''Voljela sam, voljela'' dobijate i prvi ''Oskar popularnosti'' u Beogradu?
-Imala sam ja do tada zaista mnogo pjesama, hitova, uradila sam i arhivske snimke za Radio Sarajevo, ali nakon te pjesme, prvi put me pozivaju u Beograd da mi dodjele ''Oskar popularnosti''. To je mene tada jako iznenadilo, naravno prijatno. Tadašnja ''TV revija'', njihov urednik Zoran Predić i naravno moja publika su smatrali da mi za tu pjesmu svijetla obraza mogu dodijeliti tu nagradu.
U to vrijeme doživljavate neviđen uspjeh sa narednim albumima i Vaša karijera kreće uzlaznom putanjom.
-Pa tako je. Krenuli su uspjesi. Mada sam ja tada bila premlada, čak nisam ni sebe upoznala dovoljno. Nakon te pjesme ''Voljela sam voljela'' slijedi album ''Čežnja'' i na toj ploči se sastaju najveći sarajevski pop i rock muzičari od pokojnog Bode Kovačevića iz Indexa koji je napisao naslovnu pjesmu, Milića Vukašinoviča, Gorana Bregovića, Slobodana Samardžića i drugih. To je ploča koja je bila klasični iskorak koji je pomirio sve stilove. Tada se dijelila publika na one koji vole sevdalinku i narodnu pjesmu i one koji vole rock muziku. Međutim tada sa ovom pločom ja mirim publiku.
Nekako se stiče utisak da ste uvijek bili drugačiji, pa tako i na albumu sa pjesmom ''Sa, Sa Sarajevo'' koja je Vaša svojevrsna lična karta. Kako ste birali saradnike?
-Uvijek sam imala izazov da radim nešto drugačije. Taj album koji sam radila sa Ibrom Mangafićem je nametnuo novi stil a ja sam se nametnula da budem raja. Ja nisam birala, mene su birali i željeli da sa mnom rade i sarađuju a ja sam prihvatala ili sam odbijala. Bitno je da ljudi rade sa voljom i sa željom i sigurno će to poslije iznjedriti uspjehom.
Održali ste i koncert sevdalinke u zagrebačkoj dvorani ''Vatroslav Lisinski'', čini mi se 1998. godine. Otkud ta ideja?
-Taj koncert se desio iz inata, bosanskog inata. 1995. godine sam prvi put izašla iz Sarajeva i otišla u Njemačku. Gledala sam jednu emisiju, mislim da se zvala ''Latinica'' a tema je bila povezana sa narodnom muzikom. Pristup temi me tada, malo iznenadio i povrijedio. Ja sam u tim momentima poželjela da uđem u taj studio i da ima pokažem šta je zapravo sevdalinka, da im dokažem kako se zapravo interpretira narodna pjesma. Ja sam nakon mjesec – dva došla u Zagreb i svojim prijateljima Ismetu Kurtoviću, koji je u to vrijeme vodio ''Arabeske'' i Mirzi Serdareviću, koji je vodio Omladinski klub u džamiji, rekla da želim napraviti koncert sevdaha u Lisinskom. Oni su mi rekli da je to teško ali da će probati. I uspjela sam. Došla sam i odradila koncert, dvorana je bila prepuna, čak je ostalo i svijeta vani.
Ko Vas je naučio kako se voli sevdalinka?
-Vidite u sarajevskoj Art kući sevdaha, ja sam sobu na početku dijelila sa svojim kolegom i izuzetno dragim prijateljem rahmetli Mehom Puzićem. Nekako je sa njim i krenula moja karijera i smatram ga svojim učiteljem. On mi je zapravo na početku moje karijere i pokazao kako se profesionalno odnositi prema poslu kojim se čovjek bavi.
Prva i vječna ljubav
Jeste li nekada razmišljali sevdalinku i narodnu muziku zamijeniti zabavnim notama?
-O tome nisam nikada razmišljala. Sevdah je moja prva i vječna ljubav. Narodna muzika isto tako. Ja volim i pop muziku, volim svjetske velikane koji su proslavili rokenrol. Volim sve što dušu napaja, što oplemenjuje.
