Četiri djevojke iz Novog Sada skrenule su pažnju na sebe izuzetnim sviranjem, pjevanjem i nastupom. One su ''The Frajle'' i na simpatičan način osvojile su srca i bh. publike. Simpatične Jelena i Nevena Buča, Nataša Mihajlović i Marija Mirković četiri su dame koje kada su na sceni prirede specifičan šou. Otkrivaju nam kako četiri djevojke, različitih karaktera a sličnih razmišljanja funkcionišu na muzičkoj sceni.
Dinamičan život
Kako je zapravo krenula priča o grupi ''The Frajle''?
– Jelena: Pa mi se ustvari od rođenja bavimo muzikom. U Novom Sadu smo se upoznale prije sedam godina i krenule smo na jednu zaista zanimljivu putešestviju. Publika nas je podržala u tome i shvatile smo da je to dobitna kombinacija. Prvo smo svirale obrade, zatim su nastale naše pjesme. Ostalo je istorija.
Nije li danas rijetkost da četiri djevojke funkcionišu u grupi?
– Nataša: Pa lijepo funkcionišemo. Moram priznati da nam je stalno zabavno. Dobro se poznajemo i znamo kada je koja neraspoložena, i ako je neka od nas tužna, vesela, gladna… U suštini smo jedna mala porodica koja zajedno putuje, zajedno stvaramo, upoznajemo nove ljude i provodimo divne trenutke skupa. Ali i one tužne. Imamo vrlo dinamičan život.
Na neki način ste drugačije od ostalih. Je li to ključ uspjeha?
– Nevena: Nekako neke stvari dolaze spontano. Super je kada pronalazimo inspiraciju jedna u drugoj. Pjesme koje smo napisale zajedno donijele su nešto novo, neki novi pravac. Tu su naravno ljudi, gradovi, različite životne situacije i ljubav i samo ljubav. To je definitivno najveća inspiracija i ključ uspjeha.
Na vašim albumima možemo pronaći i kompozicije na, španskom, engleskom jeziku… Ko je ''krivac'' za to?
– Marija: Dosta su pjevljive te pjesme. Nataša je inače profesorica francuskog jezika i ona je najveći ''krivac'' za to. Mi smo na početku ''lupale'' tekstove i onda je Nata rekla, hajde da to malo uozbiljimo i da čujemo kako će zvučati. I zaista super je zvučalo. Imamo par pjesama i na francuskom. Malo ''glava boli'' ali ide… (smijeh)
Kakve su ''The Frajle'' privatno kada nisu na sceni?
-Nataša: Iste smo i privatno. Samo nam nedostaju gitare, mikrofoni i drugačiji kostimi. Samo u tome je razlika. Mi se ustvari puno privatno družimo.
Ista generacija
Šta slušate privatno?
– Nataša: Mi smo približno ista generacija i dijelimo slične uticaje sa primjesama različitih afiniteta. Neka voli morske note, neka vojođanske, jazz… Ali je sve ono što smo mi upijale tokom čitavog života muzički, i ono što danas upijamo ostavilo nekog traga u našim srcima. Mi sve to na kraju pretočimo u neki naš muzički izraz.
Mi moramo pričati
-Naš koncert je jednim dijelom i poprimio karakter kabare nastupa. Mi smo ustvari na sceni počele spontano da pričamo, kao četiri žene kada se nađu na kafi. Onda smo pretočile taj naš razgovor na sceni u jednu formu na našim koncertima. Nemoguće je imati četiri žene na sceni koje neće pričati nikako.
