Dozvolimo li sebi dozu romantičarske zanesenosti, pa kažemo da je zaista moguće voljeti nekoga potpuno iskreno, totalno, bezuslovno, u smislu da je ta ljubav sama sebi dovoljna, da nemamo nikakvih skrivenih želja, aspiracija, nadanja, da ne očekujemo da nam takvo osjećanje bude uzvraćeno, te da budemo pomireni s tim saznanjem, daje nam priliku da naslutimo koliko je to osjećanje plemenito i nadahnjujuće. Međutim, pretpostaviti da oba partnera u romantičnom odnosu gaje potpuno isto osjećanje, vjerovatno prevazilazi maštu i najvećih sanjara i romantičara.
Taj fenomen u kojem jedan partner gaji potpunu, bezuslovnu ljubav prema drugom partneru, koji to osjećanje ne uzvraća istom mjerom, dočaran je pjesmom “Voleću te do kraja života” Miroslava Ilića. Zanimljivo, iako je riječ o jednoj od prvih asocijacija na opus popularnog Slavuja iz Mrčajevaca, to zapravo nije njegova pjesma. Nju je 1983. godinu prije Ilića objavio Radiša Urošević, ali je ona u Ilićevom izvođenju stekla kultni status koji već decenijama uživa.
Narativ pjesme je, dakle, veoma jednostavan. Lirski subjekt se prisjeća minule romanse s ništa manjom ljubavlju od one koju je osjećao dok je ta romansa bila u punom zanosu. Uvodni stih nam otkriva da su partneri rastavljeni, te da taj rastanak nije inicirao lirski subjekt. On je iskusio neizrecivu bol krahom te ljubavi, ali i dalje o toj ženi priča (čitaj pjeva) s ogromnom količinom ljubavi i divljenja. Čak ni tolika bol koja mu je nanijeta nije bila dovoljna da ubije ljubav koju on osjeća prema njoj. Ona je nesalomiva, vječna, bezuslovna.
https://www.youtube.com/watch?v=nieAfPec_e4
Bila ona s njim ili ne, uzvratila mu istom emocijom ili ne, povrijedila ga ili ne, on nju voli i voljeće je dok je živ. Ona je za njega izuzetna – biće mimo svih drugih, pa ljubav koju osjeća za nju ne može biti obična ljubav s određenim rokom trajanja. Ne! To je lirska, romantičarska, apsolutna, bezuslovna ljubav. Činjenica da mu nije uzvraćena ne umanjuje ni njenu iskrenost ni njenu silinu, već samo ukazuje na okrutnost sudbine. Kad ništa drugo nije bitno, tad znate da je riječ o bezuslovnoj ljubavi…
Piše: Ozren Tošić
