Ljubomir Đurović je pjevač i autor bivše jugoslovenske folk scene. Njegov muzički opus i kratak život je ostao u estradnim analima, a njegove pjesme i danas rado slušane i pjevane. Tih 70-tih godina bio je omiljen među kolegama. Njegov plačni vokal, prepun emotivnog naboja sa tekstualnom svakodnevnicom življenja pomjerala su s mjesta slušaoca. Umio je vladati scenom, plijeneći pozornost mladošću, pokretom i pjesmom. Njegov osoben izraz, ali i folk pravac sa novim zvukom u to doba u kojem je naglašen motiv crnogorske muzičke tradicije, što ga je svrstalo u legende najpoznatijih pjevača crnogorskih prostora.
Među odabranim
Ljubomir Đurović rođen je 1949. godine u Danilovgradu. Odrastajući pored rijeke Zete uz bližnje koji su voljeli izvornu pjesmu zavolio je i Ljubo. Pjevao u KUD-u Budo Tomović, no uz tu pjesmu poželio je nešto novo. Nerijetko je svojom muzikalnošću i talentom pravio inovacije sa interpretacijom. To nije mogao prikriti. U Kruševcu je za tamošnji radio snimio svoj prvi singl „Leti, leti bijeli golube“ koja je uzgred rečeno nepažnjom nestala. Godinu kasnije postaje pjevač zagrebačke diskografije Jugoton. Počeli su da se nižu hitovi, brojne nagrade, festivalski nastupi od Ilidžanskog festivala do Titogradskog proljeća. Ljubomir se našao među odabranim i značajnim slojem estradnog neba.
Ostvario je saradnju sa značajnim autorskim imenima Acom Stepićem, Draganom Aleksandrićem, Zoranom Kalezićem, Jovicom Petkovićem, Radmilom Babić, Spasom Berakom… Oni su se potpisivali ispod njegovih pjesama „Ranila si srce moje“, „Ti si moja sreća“, „Još me peku suze tvoje“. „Ni pred njom niso kleko“, „Otišla si, e, pa, neka“, „O Bojo, Bojano“, „Tuđe slađe“, „Ko se dima ne nadimi“…
Krstario je sa kolegama na turnejama diljem bivše države i šire. Oženio se i dobio sina Igora, počeo i sam komponovati i pisati tekstove ispunjavajući ih ljubavlju prema svojoj postojbini Crnoj Gori. Snimao za arhiv ali i trajne zapise na nosačima zvuka od Ulcinja do Igala, pjesma „Durmitoru“, „Đevere čuvaj mladu“, „Zaljubi će đetić u Bosanku“, „Svat do svata, kum do kuma“, „Crnogorko željo moja“, „Ej da mi je da me želja mine“… Pjevao svojoj Crnoj Gori ali i u Jugoslaviji u kojoj je živio. Nezaboravan je i njegov stih iz pjesme „Dug prema zemlji“ – „Nek cvjeta cvijeće, nek lista gora, dug prema zemlji, vratiti se mora“. Kažu nijedan slušalac u bivšoj državi sa tom patriotskom „žicom“ nije ostao ravnodušan.
On se razlikovao u to vrijeme od svih folk pjevača, pa je tako i svrstan u antologijski serijal izdanja Croatia records. Upravo od te diskografije Crna Gora je otkupila pomenute snimke. Karijera Ljubomira Đurovića trajala je šest godina. Svake godine snimao je po dvije, tri ploče. Tako je ukupan broj bio 25 komponovanih pjesama. Njegova specifična interpretacija ga je svrstala među velika imena koja su dominirala tih godina na ex. Yu muzičkoj sceni. I on je komponovao pjesme „Zgodna li si zor djevojko“, „Razbolje se momče u proljeće“, „Dug prema zemlji“, „Život se samnom poigrao sine“, pjesmu koju je napisao tri mjeseca prije smrti za Savu Radusinovića.
Preminuo u 30.
Ljubomir je u Beogradu nenadano preminuo u 30. godini života. Te 1979. godine estrada je sa nevjericom primila tu tužnu vijest. Za Crnogorce, premda nije pjevao isključivo crnogorsku tradicionalnu izvornu pjesmu, je ipak ostao legenda sa gotovo kultnim statusom. Njegov repertoar se i danas vrti u radio emisijama a za njegove kolege je ostao zadatak da njegove pjesme pjevaju na svim veseljima. Fascinantna karijera koja sobom nosi gotovo sve evergrine poznatija je od samog izvođača i njegovog lika.
Kada je 1976. godine Silvana Armenulić krenula sa otvorenja restorana „Lenin brat“ iz Požarevca, Ljubomir je trebao da se vozi s njom za Beograd. No, Jašarević ga je izmolio da on ide što je Ljubomir lako pristao jer je htio da gleda utkamicu Jugoslavija-Španija. Tu noć živote su izgubili u saobraćajnom udesu svi koji su bili u vozilu sa Silvanom a Ljubi je izmakla smrt za kratko.
Njegov lični heroj
Ljubomirov sin Igor krenuo je očevim stopama baštineći izvorno stvaralaštvo ali i presnimava očeve pjesme. Od oca koji je njegov lični heroj pa kaže da se rano nad njim nadvila sjena života upravo zbog tog nezamjenjivog gubitka. Igor voli i klasiku, filmsku i književnu umjetnost.
Poslije Ljubomira potop
U vrijeme Ljubomirove popularnosti, kaže Aco Stepić, na velikim masovnim turnejama i koncertima niko od pjevača nije htio da pjeva poslije njega. On je, dodaje Aca, uvijek napravio potop. Premda su tada turneju sačinjavala velika imena jugoslovenske muzičke scene.
Pejović voli njegove pjesme
U popularnoj emisiji „Nikad nije kasno“, između ostalih numera, jedan natjecatelj je otpjevao pjesmu „Još me peku suze tvoje“. Član žirija Aco Pejović nije krio svoje oduševljenje pa je prokomentarisao da je to pjesma legendarnog pjevača Ljubomira Đurovića kojeg izuzetno cijeni a da su njegove pjesme jedne od njemu najdražih.
Piše: Jasna DURIĆ
