Taj fenomen divne uspomene, nostalgije i sjete za vremenom koje je prošlo, odnosno prostorom na kojem se nekad živjelo opjevan je u jednom od najvećih hitova Hanke Paldum “Pamtim još” sa albuma “Tebi ljubavi” iz 1984. godine. Valja naglasiti da je pjesma izašla iz pera Miše Markovića.
Već prvi taktovi ove numere dočaravaju osjećaj sjete, da bi nam stihovi koji slijede u potpunosti približili cijelu priču. Lirski subjekt pjesme je žena koja se, suočena s ulaskom u pozne životne godine, prisjeća mladosti i nekih odluka koje je donijela na svom životnom putu. Ova pjesma na najbolji način ilustruje kako je sve u životu relativno, sklono promjenama i različitom percepcijom.
Iz narativa pjesme negdje se naslućuje da je heroina ove priče odrasla u siromaštvu, te da joj je u mladosti jedina preokupacija bila bijeg iz siromaštva. U starosti ili zrelijoj dobi, kada je ostvarila sve životne ciljeve, shvatila je da joj to nije pružilo nikakvu sreću, odnosno da je nasrećnija bila u periodu materijalnog siromaštva.
Istovremeno, to je period kada je bila najbogatija drugim stvarima. Tada je bila slobodna, tada je uživala u ljepotama zavičaja, tada je bila sigurna u zaštitu i podršku najbliže rodbine. Frapantno je kako često nismo svjesni koliko malo nam je potrebno za istinsku sreću i ispunjenje duše. Zbog toga je čovjek prokleto stvorenje, jer uvijek želi ono što drugi ima, te zanemaruje i obescjenjuje sopstvena bogatstva.
Ipak, heroina ove pjesme je, iako možda kasno, shvatila šta su prave životne vrijednosti i šta je pravo bogatstvo. I njoj je, kao i nani sa početka priče, bilo najljepše kad joj je bilo najgore. Zbog toga pamti još…
Piše: Ozren Tošić