Medijima, kako francuskim, tako i svjetskim, ime Brigitte Macron sve je samo ne nepoznanica. Francuska prva dama, za koju mnogi smatraju kako upravo ona iz sjene povlači konce i odlučuje o sudbini Francuske umjesto svog supruga, aktuelnog predsjednika Emmanuela Macrona, svojom je životnom pričom izazivala kontroverze otkako se pojavila na društvenoj, ali i političkoj sceni.
-Postoje trenuci u životu u kojima doneseš neke ključne odluke i za mene je to bila jedna od njih. Razlika od 20 godina između nas bila je tako nevažna. Osjećala sam da moram živjeti tu ljubav,biti posve sretna-izjavila je o svojoj vezi s Macronom. Ono što joj je obilježilo život bila je zasigurno pogibija njezine sestre i to dok je bila još tinejdžerka. Te 1961. godine njezina je starija sestra poginula u automobilskoj nesreći sa svojim suprugom i šestogodišnjom kćerkom, a sve to toliko je navodno uzdrmalo Brigitte i izazvalo joj traumu, zbog koje je oko sebe podigla zid kako bi se zaštitila. Kao tinejdžerica bavila se umjetničkim klizanjem, a to joj je išlo toliko dobro da je bila čak i članicom klizačke ekipe u svom gradiću. No škola je ipak prevagnula, iako je 1982. godine, kada je imala 29 godina, jedno vrijeme radila kao glasnogovornica u trgovačkoj komori grada Nord-Pas-de-Calais. Na tom je poslu provela dvije godine, da bi se potom porodica, zbog suprugova posla, preselila u blizinu Strasbourga, u gradić Truchtersheim. Upravo tamo zainteresirala ju je politika, pa se počela baviti lokalnom zajednicom, a pomagala je i u organiziranju događanja.Uskoro je otišla i korak dalje, pa se 1989. uključila u kampanju ‘Truchtersheim sutra’, a tom se prilikom i njezino ime našlo na izbornoj listi čiji je program obećavao smanjenje troškova najamnine za mlade obitelji i izgradnju parka.U dobi od 31 godinu otkrila je svoj poziv, i to sasvim slučajno. Francuska prva dama magistrirala je književnost, prvi posao u protestantskoj školi u središtu Strasbourga dobila je odmah nakon prijave na natječaj, a onda je s 39 godina dobila ponudu privatne srednje škole u rodnom Amiensu, u kojoj je vodila satove glume, a upravo u njoj imala je i prvi susret s ljubavi svog života koji će joj jednog dana postati suprug – Emmanuelom Macronom. Razgovori s bivšim učenicima otkrili su kako nije bila uobičajena učiteljica koja se držala strogog odnosa učitelja i učenika, pa ih je često vodila na predstave, slušala njihova mišljenja, izlazila s njima na pića…
Emmanue je u to vrijeme imao 15 godina, a osvojio ju je na prvu svojim nevjerovtnim intelektom, kao i mogućnostima. Upravo ta njegova inteligencija nešto je što je i danas iznova oduševljava. S vremenom, kroz razgovor, njih su se dvoje zbližili, a onda su njegovi roditelji doznali za sve. Kako bi spasili ‘velike sramote’, ali i udaljili sina od svega, poslali su ga u Pariz kako bi tamo završio školu, u nadi da će ih udaljenost opametiti i da će Macron zaboraviti na ženu 24 godine stariju od sebe. No nije im uspjelo. Sve vrijeme razdvojenosti, tokom koje su održavali vezu dugim telefonskim razgovorima, jedino je razmišljao o trenutku kada će ponovno biti zajedno, ali i kada će postati punoljetan da mogu ozakoniti svoj odnos. Čak 13 godina proveli su u vezi, da bi se potom 2007. godinu nakon što je Brigitte okončala svoj gotovo 20 godina dug brak s bankarom Andreom Auzierom, i vjenčali.Vjenčanje je održano u gradskoj vijećnici, na istom mjestu na kojem se i 33 godine ranije udala za prvog supruga s kojim je dobila troje djece – sina Sebastiena te kćerke Laurence i Tiphaine. Kako je tek godinama kasnije priznala, tek nakon što su djeca bila spremna prihvatiti njezinu životnu odluku i ona je mogla krenuti dalje sa životom.
–Trebalo mi je dugo vremena da shvatim šta se tačno događa između Emmanuela i mene, potom da riskiram sve i postanem mu supruga. U svemu tome nisam željela uništiti živote svoje djece, to jednostavno nije bila opcija. Naravno da sam ih povrijedila, kao i svako dijete čiji se roditelji rastanu, no jednostavno sam u jednom trenutku shvatila da je Emmanuel moj život, a to su i oni sami shvatili- Zbog veze s učenikom postala je odmah svjesna toga da će joj svi okrenuti leđa, no vjerojatno se tada nije nadala da će je napustiti i svi prijatelji. Osuda javnosti bila je toliko jaka da su se na meti našli i njeniroditelji, inače ugledni liječnici. Koliko je sve otišlo daleko, govori i podatak objavljen u njezinoj neautoriziranoj biografiji, u kojoj stoji da su prolaznici pljuvali na njihova ulazna vrata, ali i slali pisma u kojima su osuđivali njihovu kćerku.
– S vremenom sam se naučila nositi s ružnim komentarima, iako mi je bilo teško. Jednostavno sam znala da i to mora proći. Postoje trenuci u životu kada treba donijeti ključne odluke. Za mene je to bila naša veza. Naravno, doručkujemo zajedno – ja i moje bore i on i njegova mladost, ali to je tako. Da nisam odlučila da godine nisu važne, propustila bih svoj život i nikad ne bih bila sretna-zaključila je.
