Naš telefonski poziv popularnu regionalnu pjevačicu i članicu žirija „Zvezde Granda“ Viki Miljković zadesio je u trenutku kada se žurno vraćala iz grada jer, kako nam je rekla, do 17 sati mora da bude u stanu, prije početka policijskog sata, koji je već sedmicama na snazi u Srbiji.
-Situacija je za sve nas teška. Ovo što nas je zadesilo još jednom nas je podsjetilo da smi svi samo ljudi, obični besmrtnici i ništa više. Ni vjera, ni nacija više ne igraju nikakvu ulogu, djelimo se samo na ljude koji su u nevolji. Nadam se da će ovo ubitačno ludilo jednog dana da stane, da ćemo opet početi sa normalnim životom, ali po mom mišljenju, kako planeta Zemlja isto tako ni život na njoj neće biti isti. Djelit ćemo ga na onaj prije i ona onaj poslije koronavirusa – rekla nam je Viki na početku razgovora.
Na pitanje šta radi njen suprug Taške i sin Andrej, Viki je odgovorila:
-Vjeruj mi da Taške ne izlazi iz studija. Ode ujutro i vrati se prije policijskog sata. Radom i samo radom u studiju „ubija“ svoje vrijeme. Ima dosta pjesama koje treba da završi, kako mojih tako isto i mojih kolega. I ja ću onda kada sve ovo stane, konačno moći reći, da imam završene nove pjesme. A, moj sin Andrej ne može da vjeruje da smo mi svaki dan kod kuće. On je zbog toga beskrajno sretan.
Bili ste jedna od prvih estradnij imena iz Srbije koja je na društvenim mrežama postavila post da se susosjećate sa građanima Zagreba?
-Jaoooj, to me baš užasno pogodilo. U Zagrebu imam dosta dragih prijatelja, poznanika, saradnika, ali i u cijeloj Hrvatskoj. Zagreb je jedan predivan grad, ljudi u njemu su divni i sve me to baš zateklo. Taj dan sam bila u mislima sa ljudima u Zagrebu i ovim putem im želim još jednom sve najbolje i jako mi je žao zbog zemljotresa.
Da li imate kontakta sa ostalim članovima Zvezda Granda?
-Kako da ne, pa više se sada dopisujemo, telefonski razgovaramo nego kad je situacija bila normalna. Sada svi imamo više vremena, manje stresa i shvatilo smo koliko smo jedni drugim dragi. Svi smo, osim Jelene Karleuše, jer ona nema Viber povezani putem te telefonske mreže. Ali, sa njom kontaktiramo drugim putem.
Prije izvjesnog vremena „gorjeli“ su regionalni portali kada ste Vi i Vaš suprug odnijeli hranu „penzionerima“ Saši Popoviću i Draganu Stojkoviću Bosancu?
-Ma, to je sve nastalo iz naše interne zezancije. Oni su kao pitali šta ja radim, kažem spremam večeru, a onda su oni pitali šta to lijepo spremam? Bili su to špageti u posebno spremljenom sosu, a onda su počele šale, kako bi i oni to probali, ali ja nisam kao dovoljno skuhala. E, onda sam se zainatila, pa opet krenula sa kuhanjem, pa smo im Taške i ja odnijeli. Mnogi iz grupe nisu vjerovali da sam ja to kuhala, već da sam naručila iz jednog poznatog italijanskog restorana, ali brzo sam ih razuvjerila. Bilo je to zaista jedno divno međusobno „karantinsko“ druženje, druženje na daljinu.
Kako ste reagovali na vijest da Đorđe David zaražen koronavirusom?
-Ma, bio je to šok za sve nas. On je nama par dana prije toga rekao da kašlje i da se ne osjeća baš dobro, ali vjerovao je kao i mi svi ostali je obična prehlada. Ali, bio je uplašen. Kada je otišao u bolnicu, nije nam se javljao cijeli dan i svi smo se molili za njega da ozdravi. Vjerujem da će iz te situacije izaći kao pobjednik.
Čistim, perem, brišem
Konkretno kako Vi provodite vrijeme u stanu?
-Ja samo što nisam okrečila stan. Nema šta ne radim, čistim ga, mada je čist, perem prozore, brišem podne površine, preslažem ormare, kuham… Ja ne mogu da sjedim besposlena, kako ustanem, cijeli dan ne stanem. Taške i Andrej se kriju od mene po stanu, da i njih ne zaposlim. Međutim, ova situacija nas je sve podsjetila na neke porodične vrijednosti koje smo zaboravili, na neke jednostavne stvari u životu, a koje smo pogubili. Nadam se da ćemo se nakon svega ovoga svi na neki način pronaći, shvatiti da su porodica i prijatelji jako bitan faktor života, a sve ostalo je prolazno.
