Dok šeta mostarskim ulicama, zaustavljaju ga svi… poznanici, prijatelji, djeca, stariji, ali i ulični radnici. Za svakog od njih Omerika ima vremena i lijepu riječ, pa mu nije mrsko ni zapjevati kada to neko traži od njega. Kroz smijeh nam otkriva kako bi volio da je rok pjevač, ali sudbina je ipak malo drugačija. Ne žali se na narodnjake, rado zapjeva i mimo posla, ali kada pjeva za svoju dušu, pjeva malo „tvrđe“ pjesme…
11:00 Svaki slobodan dan koristi kako bi odmah poslije buđenja i jutarnjih obaveza prošetao Mostarom i obišao sva mjesta bez kojih njegov život ne bi bio to što jeste. Dan je bio lijep i sunčan pa je odmah i grad ljepši kao i sva mjesta koja ga čekaju…
12:00 Kod prijateljice Almire Grčić redovno i rado pijem kafu. Osim što smo prijatelji, nas dvoje često i sarađujemo pa smo tako ovog puta dogovarali i neke nastupe, a pohvalit ću se kako ću po svoj prilici uskoro u ovom hotelu uveseljavati mladence koji su se odlučili na zajednički život. Kafa sa Almirom je odličan način da se krene dalje kroz dan…
14:00 Nakon što je popijena kafa koja je usput bila i veoma konstruktivna, red je da se malo i ošišam. Već mjesec nisam posjetio frizerski salon, malo je sramota kazati (smijeh). Četiri žene mi uvijek rade o glavi, ali na kraju je uvijek izvučem živu (smijeh). Almira Repeša je također moja prijateljica koja uvijek zna šta mi treba. Dok me šiša, ja joj pjevam i svima bude dobro…
15:00 S obzirom na to da ste me i vi čekali, shvatio sam kako mi je sat malo usporio… Počastit ću se novim za kjojeg se nadam da će me na vrijeme voditi tamo gdje je potrebno. Mnogo volim satove i često sebi priuštim novi, a ovaj mi se mnogo sviđa, mogu ga nositi svakodnevno…
15:30 Večeras sam slobodan pa sam odlučio da vrijeme posvetim svojoj djevojci. Izvest ću je na neko lijepo mjesto, ali moram i sebi nešto da priuštim. Mislim da će nova košulja zadovoljiti moje potrebe (smijeh).
16:00 Sad bi se moglo nešto i pojesti. Posao kojim se bavim nije mnogo zahvalan kada je redovna ishrana u pitanju. Često ne doručkujem jer se kasno probudim, ali sad je krajnje vrijeme da nešto ubacim u stomak. Piletini nikad ne mogu reći „ne“, a još kada uz nj dobijem i malo pomfrita, ne može biti da ne valja. Svaku priliku koristim da se zavučem u ovaj restoran jer je odvojen od gradske buke, a hrana je zaista odlična.
17:00 E sad kad je stomak pun, može se malo i prošetati. Uživam u starom dijelu grada, pogotovo volim pogled sa Starog Mosta. Međutim, postoji još nekoliko destinacija na kojima se moramo zaustaviti dok ne dođemo do odredišta. Uživam da posmatram izloge, a ova slika mi se mnogo sviđa, tako da mislim da ću u povratku nešto i „pazariti“…
17:15 Oduvijek su me zanimali stari zanati pa tako često svratim kod svog druga u Starom Gradu koji mi uvijek dopusti da se malo igram njegovim priborom. Fascinantno je koliko me sve ovo smiruje. Mislim da bih mogao lupati cijeli dan (smijeh). Ako ikad okačim mikrofon o klin, znam čime ću se početi baviti…
17:30 Eh, stigosmo i do mog omiljenog dijela grada. Stari Most je nešto čemu bih se svakodnevno divio. Neprikosnovena građevina koja u meni budi i strah i trepet i divljenje… Naljepše je ljeti kada ljudi skaču sa njega, a s obzirom na to da ja baš i nemam toliko hrabrosti, često se znam našaliti da ako ikad dođe do toga, neka samo neko baci ćefine za mnom (smijeh). Šalu na stranu, zaista nema ljepšeg mjesta od ovog…
18:00 Došlo je vrijeme da se i ja vratim kući da me majka ne bi tražila… (smijeh) Novi sat mi pokazuje da mi otkucava vrijeme predodređeno za spremanje pred izlazak sa ljepšom polovinom, ali nema ništa dok ne popijem još jednu kafu kod kuće sa majkom…
