Njenu potresnu ispovijest možete pročitati u nastavku:
-Ne znam odakle da počnem…
Zahvalnost je najmanje što dugujem medicinskom osoblju, koje se u ovom trenutku bori za Indirin život.
Ovo je sve počelo bezazleno. Otišla je zdrava na operaciju želuca (operacija je bila iz estetskih razloga), trebala je da izađe nakon tri dana i da bude kod kuće sa svojom porodicom. I sve ovo ne bi bilo toliko dramatično da nije napolju stanje kakvo jeste.
Operisao ju je doktor Miroslav Ilić, 9.marta od kojeg ni u jednom momentu nismo imali adekvatnu pomoć i podršku. Koji je nakon nekoliko dana operacije rekao da ne zna koji je razlog njenih mučnina i konstantnog povraćanja. Ležala je u Sremskoj Kamenici 11 dana nakon operacije,s a hematomom je puštena na kućno liječenje, koje je izazvalo još mučnina, još povraćanja i povišenu temperaturu.
Druga noć kod kuce bila je teška, nezamislivo teška. Odvela sam je u Medigroup, gdje je primila infuziju da preživi noć, jer njen želudac nije mogao ni vodu da prihvati. Shvatili smo da ne možemo da je liječimo kod kuće jer dehidrira, gubi snagu i ako popije kap vode povrati zeludačnu kiselinu. Nakon toga smo zvali Doktora Miroslava Ilića, koji ju je smjestio u privatnu bolnicu, jer u državnu nije mogla, po njemu nije hitan slušaj, a nije ni imala zdravstvenu knjižicu. Predložio je da legne u bolnicu da vide šta će dalje. Rekao je da joj želudac ne funkcioniše, da ne zna razlog toga. Dogovoreno je da joj ponovo urade gastroskopiju, da joj ubace sondu i kroz nju balon, da joj prošire želudac, jer je smatrao da se želudac zalijepio za hematom.
Kada su joj uradili gastroskopiju vidjeli su da sonda ne prolazi. Sljedeći korak je operacija gdje su uvidjeli da ona ima jak upalni proces pankreasa i slezene, a da je želudac maltene uvrnut. Slezenu su joj otklonili, uradili bajpas, a želudac joj još malo “prekratili”. Od tada kreće agonija. Počele su da nam stižu poruke od ljudi koje je Dr Ilić operisao, kako se mjesecima oporavljaju, prolaze kroz isto, pa čak i da je jedan momak preminuo. To nas je samo još više uznemirilo! Kad god bismo pozvali Dr Ilića, bio je u strašnoj gužvi. Nikada nije pokušao da nam pruži podršku, prvenstveno mojoj majci, koja se već suošila sa gubitkom djeteta, kojoj je svaka naša “prehlada” bila poput traume.
https://www.instagram.com/p/B-j4H9NFpsi/
Onda i meni, koja se ne bavim medicinom, koja sam potpuni laik i ne znam kako da pomognem sestri koja je životno ugrožena. Mama je potpuno izgubila povjerenje u njega, nije bila u stanju da razumije bilo šta. U privatnoj bolnici su se narednih dana ozbiljno borili za nju, davali joj masu lijekova, vitamina, pa čak i krv jer je gubila snagu, s obzirom da je tad već bilo dvadeset-ak dana kako ništa nije jela, a vodu je dobijala preko infuzije. Hvala bolnici, hvala doktorima, sestrama anesteziolozima.
Doktor Ilić je u toku njenog liječenja u istoj bolnici, rekao kako je ona sasvim dobro, ali da psihički nije u redu, jer nije sa svojom porodicom, odbija da priča i on bi da je pusti kući. A istina je da kada sam je vidjela, nakon tog razgovora, ona je bila sasvim psihički stabilna, ali nesposobna da priča jer nije fizički to mogla. Doktori iz privatne bolnice su je na najbolji mogući način tretirali, bila je na poluintenzivnoj njezi, ali oni više od toga nisu mogli, pa su je nakon par dana, nakon što je uspjela da ustane iz kreveta i popije šoljicu supe, pustili na kućno liječenje. A to je bilo 2.aprila. Dakle,ona je skoro mjesec dana bez hrane. 3.aprila, juče, temperatura je ponovo počela da raste, pluća su počela da je bole ,jer je prilikom cijele katastrofe dobila i vodu u plućima. Pozvala sam doktora Ilića i rekla mu da bih je dovela ponovo u bolnicu, jer ne može oralno da uzima antibiotike, sve povrati, opet gubi snagu, ne može da se kreće, boli je rana od operacije. On je ponovo pitao da li ona ima zdravstvenu knjižicu i uputnicu i da ukoliko nema, ne može da dođe i da više ne želi da razgovara sa mnom. Nije mi dao nijednu ponuđenu opciju šta da radim sa njom, kome da se obratim. Da napomenem, da smo u svemu ovom same moja mama ,Indira i ja.
Rekao je takođe, da ju je vidio prije neki dan i da je ona dobro, nego je samo razmažena. Ja sam taj dan pozvala predsejdnika opštine, probala isti dan da podignem njenu knjižicu, ali poreska ustanova ne prima stranke zbog situacije sa covidom19. Samim tim je šitava procedura komplikovanija. Onda sam zvala advokaticu,d a se posavjetujem. Rekla je da pozovem zdravstvenu inspekciju, gdje su mi takođe objasnili da ne može bez knjižice da legne u državnu instituciju.
https://www.instagram.com/p/B-j4lwTF155/
Da ne bih gubila vrijeme, odlučila sam da je odvedem u Urgentni centar, gdje su je primili. Trenutno je na intenzivnoj i u ovom momentu se bore za njen život. Razmatraju o još jednoj operaciji, a nama ostaje da se molimo da se to ne desi i da se njen organizam sam uz lijekove i terapiju izbori, jer je svaka operacija rizična. Još uvijek nije jela. Nije se naspavala. Niko joj ne garantuje kada će biti dobro. Niko ovo nije ni očekivao. Na sve to njeni histopatološki nalazi govore da je bila povreda pankreasa, ali ne hronična upala. Poželjela sam da podijelim sa vama jednu od situacija kroz koju prolazi jedna obišna porodica. Ako ne morate nemojte ići “pod nož”. Raspitajte se dobro gdje idete, kod koga i zašto. Hvala svima na podršci, savjetima! Čuvajte se budite dobro! – stoji u izjavi Edite Aradinović.
https://www.instagram.com/p/B-j4va5lVkW/
