Odavno u Sarajevu nije vladalo toliko interesovanje kao za nastup Peđe Medenice u jednom klubu u šeheru.
Danima unaprijed su bila rezervirana najbolja mjesta, dok je na dan koncerta naprosto bilo nemoguće naći ulaznicu. Kako se priča, Peđa je pjevao pred čak 2.000 Sarajlija, što odavno nije zabilježeno na nekoj klupskoj svirci. I Peđa je opravdao povjerenje publike, pjevao je do ranih jutarnjih sati a kada je vidio da publika nema namjeru otići produžio je svoj blok pjesama.
Toliko je u objektu bilo vruće da su djevojke, od zagušljivosti i gužve, padale u nesvijest, te je morala intervenirati i hitna pomoć. No, nisu samo dame uživale u Peđinom nastupu, nego i muškarci koji su, uz čašicu više, naprosto se "oduzeli" uz njegove pjesme.
Bilo je i onih koji su se šalili s njim, pa je i sam pjevač prihvatio šalu na svoj račun. Jedan momak iz publike, koji je tu večer bio posebno raspoložen, prišao mu je i kazao:
– Peđa, ti si stvarno uspio u životu!
A ovaj je, s druge strane, prihvatio šalu pa nastavio u istom tom tonu:
– Je li me zezaš ili fakat misliš da je tako!
A nakon što je to izgovorio, prišao je simpatičnom mladiću i poljubio ga u čelo te mu se, kroz smijeh, zahvalio, podvukavši ako se ne zeza, na tako lijepim riječima.
