Nakon njene smrti njena majka je sve nade polagala u svoju najmlađu kćerku Dinu, koja je ostala majci nakon smrti sestara, a ona je započela svoju karijeru pjevačice.
Veoma je podsjećala na svoju sestru Silavanu, a to je na neki način za nju bilo i dobro i loše, jer nikada nije mogla da izađe iz sestrine sjenke.
– Sretna sam što sam uspjela, ali znam da je potrebno još mnogo godina rada da dostignem svoje sestre. Publika me je primila na koncertima i kao dobru pjevačicu, a ne samo kao nasljednicu Silvane i Mire. Ipak, najsretnija je naša majka. Ja sam sada za nju i Silvana i Mira zajedno, ja sam nastavak prekinute pjesme u kući. Moja braća i sestre ne mogu da slušaju ploče poginulih sestara i uvijek gase radio. Majka naprotiv. Ona svakodnevno preko gramofona druguje sa glasovima svoje izgubljene djece i jedva čeka dan kada ću se i ja pojaviti na televiziji – pričala je svojevremeno Dina.
Ipak, iako je bila kvalitetan pjevač nikada nije izašla iz sestrine sjenke.
– Nisam željela da ljudi kažu kako sam je snimila samo zato što sam sestra Silvane i Mirjane. Smatrala sam da treba još da učim i radim, i da je najbolje da ploča sačeka godinu dana – pričala je tada Dina, a onda se 1987. godine dogodio i njen prvi album.
– Kada sam odlučila da ponovo zaplivam našim estradnim vodama, nisam ni u snu mogla da pomislim na koje ću teškoće naići. Kompozitori, diskografi, pjevači, novinari, svi od mene traže i žele da pjevam kao Silvana. Ne dozvoljavaju mi da imam svoj stil, svoj imidž i da gradim karijeru kao Dina Barjaktarević. Iako su mi mnogi obećavali “zlatne dvore”, pjevati i plakati nisam mogla – objasnila je Dina svojevremeno.
Izvor: alo.rs
