Boris Lalić je mladi pisac iz Sarajeva koji na sebi svojstven način piše i izdaje knjige koje mladi „gutaju“. Njegove knjige „Prvi roman malograđanskog irealizma i seksne fantastike ikad“, „Jackie`s on the road again“ i „Dobar život u vrijeme krize“ učinile su ga prepoznatljivim širom Bosne i Hercegovine.
O ljubavi prema olovci, mogućnostima pisaca u BiH, inspiraciji, ljubavi… pričao je za naš magazin.
Ratno djetinjstvo
– Razvio sam ljubav prema lijepim i zanosnim pričama još kao dijete. Proveo sam djetinjstvo u ratu, što će reći da sam mnoge sate i dane proveo zatvoren po podrumima. Tako sam otkrio svijet knjiga, a od kako sam jednom u njega ušao, nikada više nisam izašao. Dok sam stasao u momka, već sam bio toliko ostrašćen da sam odlučio postati pisac po svaku cijenu – počinje svoju priču Lalić.
Kad je u pravim rukama, ona i jeste najbolje oružje. Ipak, njegova odluka nije borba.
– Osim protiv ružnih dijelova sebe, nastojim da se ne borim ni protiv koga, nego da se razvijam uporedo sa svima. Za mene je biće književnosti nalik na veoma lijepu djevojku oko koje se sve druge nauke i struke trude da je što ljepše ukrase, nije naše da se borimo, mi smo tu da nam ljudi prilaze sami od sebe ko hoće – smatra on.
Kad je u pitanju inspiracija, nje ne manjka.
– Moja dva najveća vrela inspiracije jesu druge knjige i naše društvo. Obrazovao sam se u književnosti, pa onda znam koje su moje Svete knjige, ima ih nekoliko što me uvijek mogu pokrenuti. Sa druge strane, fasciniraju me priče naših ljudi, kad čujem kako im je siromašan rječnik, kako loše sklapaju početak sredinu i kraj, kako hoće reći jedno a govori skroz nešto drugo, odmah mi poraste vjera da je moje prisustvo u ovom društvu itekako smisleno i potrebno. Još me inspirira jedna djevojka u koju sam zaljubljen, a koja neće da bude sa mnom, na nju mogu misliti uvijek i zamišljati je u svakoj situaciji – otkriva ovaj mladi pisac.
Iako je došlo vrijeme kada je internet zamijenio knjige, njegove su ipak čitane.
– Moje knjige čitaju sve Bosanke i Hercegovke, kao i svi Hercegovci i Bosanci bez razlike nacije i vjere. Svoju robu nudim bez predrasuda, nema tog ljudskog izgleda koji bi me spriječio da ga ponudim knjigama, a taj mi se pristup vratio na predivni način da su mi svi izašli u susret, čitavo društvo, što je u našoj zemlji danas jako teško – iskreno će on.
A može li se živjeti od pisanja…
– Ima ljudi koji mogu, ja još uvijek nisam dostigao taj nivo. Zbog toga i prodajem knjige, te radim još svakakve druge poslove kako mi koji nalijeće. Nadam se da idem ka tome kad ću živjeti samo od pisanja, zasad se čini da ide u tom pravcu – priča Boris.
Planova za budućnost ne manjka, okrenuo se pozorištu, filmu i muzici.
– Trećeg marta imam premijeru svoje prve komedije u Kamernom teatru 55 (komad se zove „Mirna Bosna“, režiser Saša Peševski), poslije čega sredinom godine idem na sastanak sa jednom saudijskom kinematografskom kućom, a dobio sam već sad i poziv za kraj godine od gospodina Šerifa Konjevića, koji me zove da snimimo duet. Već smo prošle godine probali snimiti tu pjesmu, „Ljepša od ljepote“ se zove, ali je pukao grom u trafo stanicu, spržila se mikseta i svi kablovi, tako da nismo mogli – šaljivo će on.
Bez obzira na to u kakvoj situaciji se nalazio, odustajanja nema. Trudi se da postane bolji u onome što radi, a tek o odlasku iz BiH nema govora.
Nigdje Bosne
– Stvar je u tome što se meni nigdje ne biva neko i nešto koliko tu u Bosni i Hercegovini. Čitam puno klasičnu književnost, ona je od mene stvorila čovjeka koji hoće da postane novi domaći klasik, mene izvan bosanskog jezika i bosanskih ljudi nema. Osim toga, stranci su nas uvijek uzimali samo kao robove, a književnost nije ropska rabota, ne treba njima naših pisaca, nego naših šljakera – priča Lalić i dodaje kako su mu se dešavale čudne stvari na ulici.
– Jednom je naišao Barak Obama lično, bez ikakve pratnje, probao slagati meni da se zove Omar Lalić i da mi je rođak iz daleka, a ja sam se pravio da sam mu povjerovao jer sam znao da bi on mogao kupiti koju knjigu. Na kraju ih je kupio dvanaest, a baš taj dan u jednom restoranu pekli krokodila na ražnju i ja sam to tada probao. Ne bih više nikad, pedeset maraka porcija, a meso kiselo kao zelena jabuka – povjerljivo će on kroz smijeh.
Elektra Mačkica
Svoje knjige prodaje najčešće ispred sarajevske Akademije umjetnosti, ali postoje i drugi načini da se dođe do njih.
– Knjige je moguće naručiti preko facebooka (profili: Boris Lalić i Djl Elektra Mačkica roto press), a isto tako putem e-maila [email protected]. Ako živite u Sarajevu mogu vam donijeti lično, ako ne, za mene ih donose trojica najbržih poštara u zemlji. Knjige šaljem i u inostranstvo – kazao je Lalić.
