Žika Jakšić, jedan je od glavnih producenata i menadžera Grand produkcije i čelni čovjek muzičkog šoua “Zvezde Granda” koji se prikazuje od 2003. godine. Osim “Zvezda Granda”, osmislio je i takmičenje za malo starije takmičare – “Nikad nije kasno”. Njegov put do uspjeha nije bio lak, a njegova životna priča je, malo je reći, zanimljiva.
Rođen 1964. u Aleksandrovcu Župskom, dobio je ime Saša jer njegov kum nije želio da ga svi zovu Aca. Međutim, njegovim pravim imenom zovu ga samo roditelji, kum i jedan prijatelj.
Žika je objasnio i zbog čega je dobio nadimak.
– Nadimak datira iz školskih dana. Ja sam bio izuzetno emotivan u tom periodu, a ispoljavao sam to kroz nerviranje. Onda su me drugovi zezali: “Vidi ga, ovaj se nervira za svaku sitnicu”, pa su me zvali živac i živčani. U srednjoj školi je to usvojeno kao moje ime, a vezano za pjesmu Riblje čorbe “Žika Živac”. To mi je ostalo kao ime, jedino me pokojna majka zvala Saša. Ne znam da li me je iko ikada zvao pravim imenom – objasnio je Žika.
Djetinjstva, uz majku koja je bila učiteljica i oca koji je bio zaposlen kao službenik u fabrici ventila, Jakšić se sjeća kao „veoma idiličnog“, a zbog uspjeha koji je postizao u školi i brojnim takmičenjima na koja je išao mnogi su smatrali da će postati naučnik.
Međutim, ljubav prema muzici je prevagnula.
– Bio sam u Somboru, u školi za desetare. Pokušavao sam da se ubacim u bend, ali su već imali basistu, tako da nikako nisam mogao da upadnem. I isto kao u školi, bio sam jedan od najboljih vojnika, ali sam bio nedisciplinovan. Bio sam u zatvoru sedam dana. Postojale su tri menze, a mi smo u svaku išli da ručamo, i kad su nas pohvatali, završismo u zatvoru – prisjetio se sa osmijehom vojničkih dana Jakšić u intervjuu za “Puls” davne 2010. godine.
Počeo je da studira na Fakultetu za fizičku kulturu, ali taj fakultet nikada nije završio. Žika je i te kako zarađivao za život sa bendom „Ritam srca“, a u Njemačkoj je kratko imao dobru karijeru.
– U Njemačkoj sam sebi izmislio posao: bio sam jedini legalni distributer CD-ova. Poslovao sam i sa izdavačkim kućama „Zam“, „Renome“ i „Južni vetar“. Dolazili su i Boba Živojinović i Saša Popović kod mene u Njemačku. A sve je počelo zbog jednog strašnog loma. Imao sam nevjerovatan pad, bio sam ispod nule. Tada sam se i razveo i u tom periodu, 2000. godine, počela je da se rasipa i moja grupa „Ritam srca“, u kojoj sam bio basista. Pukao sam po svim linijama: i poslovno, i privatno, i finansijski. Kao kula od karata, sve se srušilo. Tako nešto ne bih poželio ni najvećim dušmanima. Ali kada bih mogao da se vratim nazad i biram put, ponovo bih sve volio da mi se isto desi. Sve je to uticalo na mene. Sabrao sam neke stvari, prelomio mnogo preko glave i koliko god to bilo teško psihički u tom trenutku, uspio sam da se izborim – rekao je Žika koji je jedno vrijeme vodio veoma uspješan restoran u Gelzenkirhenu.
Jakšić je nakon što mu je propao restoran, svirao u Njemačkoj, a uporedo je radio kao spasilac da bi naredne sezone postao šef smjene. Na kraju je dao otkaz zbog benda.
Zbog života u inostranstvu, došao je na ideju da i na ovim prostorima plasira muzički šou-program, budući da su ovakvi TV formati i te kako bili popularni van granica naše zemlje, a danas je to jedna od najpopularnijih emisija.
Express/Blic
