Alen Islamović je napokon pronašao vremena za predah. Nakon burnog perioda popraćenim brojnim nastupima, pjevač se zaputio u Italiju gdje je nekoliko dana odmarao zajedno sa suprugom i prijateljima.
– Bio sam u sjevernoj italijanskoj regiji u gradu Cortina D Ampezzo. Grad je smješten na obroncima Dolomita na visini od 1210 metara. Bogatstvo ovog mjesta jesu održane zimske Olimpijske igre 1956. godine. U ovom gradu su snimani i neki dijelovi james Bond filmova – priča nam Islamović i osvrće se na sam odmor.
– Otići na sam vrh, na visinu od 3000 metara i pokušati se spustiti pravi je izazov, uz sve napore i iskustvo koje sam imao, otišao sam samo jednom i nisam više. Staze su opasno strme, okružen si liticama i samo mala neopreznost može izazvati tragediju. Nikad goru stazu nisam vozio u životu, led i -17 je pravi pakao. Samo moliš Boga da se što prije spustiš do civilizacije. Ljepota je za fotografiranje, a katastrofa za čak i odlične skijaše.
Na sredini skijaških staza se može dosta lijepo voziti, ali se mora biti dosta oprezan jer su u šumi dosta uske staze. Većina staza je pod kategorijom „crna“. Cijela ova oblast ima više od 140 km skijaških staza – kazao je popularni Bišćanin i osvrnuo se i na gradski život ovog mjesta.
– Smjestili smo se u sami centar u hotelu „Viktoria“ gdje su prekrasni butici i pabovi. U apartmanima smo se zabavljalli kartanjem i ispijanjem odličnih talijanskih vina. Grad je prekrasan, pogotovo uveče. Šetačka zona je prepuna turista. Posjetio sam više od dvadeset evropskih destinacija i Cortina zaslužuje ocjenu tri plus.
Previše zaleđene staze, uske, dijelovi na kojima možeš uživati u vožnji su kratki, staze nisu dobro obilježene, lako se izgubiš, autobusi prema stazama voze bez nekog plana i reda. Uglavnom, treba doći, vidjeti i donijeti svoj sud. Ja sumnjam da ću se vratiti jer sam se razočarao. Imam osjećaj da je Cortina više izvikan skijaški centar nego što to ustvari jeste.
Srednji skijaši i djeca ovdje nemaju šta tražiti jer je prostor neprilagođen za njih. Zato mi je i bilo čudno zašto je tako malo skijaša na stazama – priča on i nastavlja:
Cijene su prosječne. Uveče u gradu nema nikakvih dešavanja, nema glasne muzike ni svirki ni koncerata. Nema ni štandova gdje bi gosti mogli popiti kuhano vino, gdje bi se u svojim bundama mogli malo i zabaviti uz neku muziku, zaplesati, kako to zna biti u drugim skijaškim centrima. Samoposluge im rade do 19:30, kafići do 23:00.
Ovo je mjesto samo za starce i ništa drugo – rekao je ovaj Krajišnik koji je ipak uspio da se zabavi pa je tako vrlo rado supruzi kupio bundu koju je i sam pronosao, a kafu je pio iz lonca umjesto iz šolje te smijeha svakako nije nedostajalo.
