Otkako zna za sebe, Mirhad Okanović iz Miričine kod Tuzle druguje sa pjesmom. No, pjesma nikada nije bila ono za šta je vezao svoju egzistenciju. Hemičar je po zanimanju.
Kako sam voli reći, oduvijek je imao dvije ljubavi. Jednu prema našoj tradicionalnoj pjesmi sevdalinci, a drugu prema fotografiji. Kada je u Lukavcu ostao bez posla, za koji se školovao, preselio se u Vogošću gdje je otvorio fotografsku radnju te tako egzistenciju porodice vezao za jednu od svojih ljubavi – fotografiju.
Na brojnim nastupima bilježio je aktivnosti pjevača, a nerijetko se na nekim od manifestacija i sam prihvatao mikrofona i pjevao. Član je Udruženja „Saray sevdah“ iz Sarajeva i zajedno sa njima nastupa na manifestacijama koje organizuju.
– Pjesmom sam se počeo baviti prije 30 godina u Kulturno umjetničkom društvu „Sloga“ iz Mirične kod Tuzle, kaže Mirhad Okanović. U vrijeme kada je moj komšija Esad Kovačević snimio pjesmu „Đanum Fato“ i ja sam planirao da nešto snimim.
No, vremena su bila takva. Nije se imalo dovoljno novaca da uložim u neki od muzičkih projekata. Međutim, danas su druga vremena. Kao što je rahmetli Meho Puzić u jednoj pjesmi rekao „Kćeri sam poudao, sinove poženio…“, stekli su se uslovi da se malo više posvetim i svojoj drugoj ljubavi – pjesmi. Planiram da snimim jedan album na kojem ću u svojoj interpretaciji zabilježiti neke od prelijepih pjesama iz naše bogate muzičke tradicije, ali i neke nove pjesme koje su pisane u duhu sevdalinke. Možda nakon ovog albuma foto aparat okačim o klin i počnem se baviti samo pjesmom – kazao je Mirhad.
