Nazifa Gljivu, reći će oni koji su jako bliski s njim, treba dobro upoznati pa tek onda donositi sud o njemu. Iskrenost ga je, priznat će, više puta koštala. Njegov posebno izražen smisao za humar neki nisu shvatali. A tako ni znali da se iza „krupnih riječi“ ne krije nikakva „estradna babaroga“ već samo čovjek kojem iskustvo, tako dug estradni staž… dozvoljavaju da svima što ima kaže u lice.
Koferi puni novca
Iza njega je na desetine istinskih hitova. Isto toliko organiziranih koncerata, manifestacija… Ali i koferi puni novca koje je svojevremeno donosio kući jer se tada plaćalo ono što vrijedi.
Iako je mnogima itekako pomogao,trasirao ih na put zvijezda… zaboravili su ga kada mu je podrška bila potrebna. On se ne žali na takve. Svakom svačije, reći će i nastaviti da priča o tome zbog čega često biva neshvaćen.
-Nažalost, oni koji su mi zamjerili, činili su to jer su se bojali istine, onoga što kažem. Jedan sam od najuspješnijih na estradi zadnjih 50 godina, uspješan i kao tektopisac, kompozitor, organizator… I zato se pitam: zašto će mi neko zamjeriti. Uvijek ima nekih tipova koji će se „zakačiti“ na Mesija, Ronalda, Čolu, Merlina, Gljivu… da bi iskoristili svojih pet minuta slave – priča Gljiva za „Express“.
Nedavno ste dobili i nagradu za Životno djelo. Je li to vrhunac karijere?
-U posljednjih mjesec dana imao sam pet jako uspješnih TV emisija, a jedna od njih je i „Nekad i sad“ Hayat TV koja je sigurno bila najledanija, kao i ona „U pola pet“ Pink BH. Da, dobio sam nagradu za Životno djelo u Vijećnici i smatram da je vrhunac za svakog umjetnika dobiti takvu nagradu. Prisutan sam u medijima, ali ne možda tako intenzivno kao prije. Imam 67 godina, pred penzijom sam, ali ne dam se, još uvijek sam tu. Možda će uskoro na jednoj TV da počene sa emitiranjem moj šouu, ali o tome drugom prilikom. Objavio sam i knjigu „Tuga i sreća zlatnih kočija“, a kada neko izda knjigu onda to znači da je pri kraju karijere i da sa svojim iskustvom može mnogima pomoći.
Kada bi samo nabrajali pjesme – hitove koje ste uradili za Halida Bešlića, bio bi to poduži snimak. Rijetko se sada eksponirate kao autor. Zašto?
-Činjenica da Nazif kao autor nije prisutan na bosanskom nebu u obimu kao prije govori da je primat preuzeli srbijanska, hrvatska, crnogorska estrada odnosno autori. Regionalna estrada nas je pomela. Da nije Merlina, Bešlića i Hanke koji nam čuvaju obraz, kao i Amila Loje, Geronnima, Al'Dina… ne znam šta bi s nama bilo. Ne piše nam se dobro. Morat ćemo se ujediniti i krenuti u akciju kako bi i kao autori dokazali da nema boljeg proizvoda od bosanskog.
Kao „stari estradni vuk“ gledate li kao pjevači mlađe generacije da je rješenje za uspjeh otići u neku izdavačku kuću u Srbiji, Hrvatskoj.. ili?
-Srbijanska estrada odnosno Pink i Grand našim pjevačima su nabili teške komplekse pa zato oni trče tamo. Pogrešno razmišljaju. Naši pjevači se trebaju osloboditi tog kompleksa i ubjeđenja da svi koji vrijede trebaju trčati u Srbiju. Naprotiv! Nijednom Bosancu i Hercegovcu u Beogradu i Zagrebu neće dati dobru pjesmu nego što će dati nekom svom pjevaču. Tako da uzalud bacaju novac.
U prošlom broju „Expressa“ je jedan bivši zatvorenik iz Zenice izjavio kako je Ibro Mangafić krao pjesme od zatvorenika i prodavao ih pjevačima. Toga ima na pretek. Kažu da je u Srbiji po tome poznata i Marina Tucaković i mnogi drugi.
-Postoje tekstopisci koji nisu u mogućnosti do kraja završiti pjesmu pa ih od njih kupuju onda oni poznati, polupismeni autori i prodaju ih pjevačima za velike pare. To nije ništa neobično. Postoji samo nekoliko istinskih autora tekstova na Balkanu, sve ostali su šalabajzeri. Da bi bio dobar tektopisac moraš biti elokventan, pročitati dosta knjiga, produhovljen i romantičan. E takvih je malo.
Spomenuh hitove koje ste radili za Bešlića. S kojom ste se pjesmom najviše proslavili?
-Album „Neću neću dijamante“ na kojem su pjesme: „Sjećam se“, „Breza“, „Tri ruže“, „Gitara u noći“ za koju sam napravio muziku na tekst Envera Šadinlije… sa ukupno osam hitova prodat je u milionskom tiražu. To je album koji nam je otvorio vrata raja. Poslije toga su došle: „I zanesen tom ljepotom“, „Zlatne strune“, „Zbogom noći, zbogom zore“ i „Hir mladosti“. Nastale sa najboljim muzičarima i toncima u Beogradu. „Dijamantima“ smo zaradile velike pare, ali kada je izašla „I zanesen tom ljepotom“ sa novim aranžmanima, ruhom, porukom… promjenila je muziku na Balkanu. Tek poslije nas je došao „Južni vetar“.
Špekuliralo se kako niste više u tako dobrim odnosima sa Halidom Bešlićem, pa čak i da ćete ga tužiti…
-Šta god da uradi Halid Bešlić, on ostaje moj brat. To je čovjek koji ima karakter. Halid, Merlin i Čola to su tri najveća karaktera na estradi. Halid je iskren čovjek. Svi smo mi u životu griješili, pa i on jer je možda previše davao, previše je bio dobar… Pokušavali su da ga nasamare, da od njega naprave budalu… Ali je ostao dobar čovjek i pjevač. I neće se drugi Halid roditi.
S obzirom na to da znate puno toga o estradnim umjetnicima, siguran sam da im ne bi bilo drago kada bi objavili knjigu o tome što se dešava na estradi, ko je kakav bio, šta je radio…
-Krajem 2017. godine objavit ću knjigu u kojoj će pisati sve što se dešavalo na estradi u posljednjih 40 godina. Mnogima se neke stvari sigurno neće svidjeti. A za dva mjeseca ću objaviti novije izdanje „Tuga i sjećanje zlatnih kočija“ jer sam ranije zaboravio spomenuti neke ljude koji su mi pomogli i zamjerili su mi. Zbog toga moram ispraviti tu grešku.
Žalite li što estrada nije kao što je nekad bila?
-Danas je estrada razjedinjena, povukla se u mikro svijetove, a tome je doprinjela tehnologija. Danas svako ima svoju stranicu, svoju „sobicu“ i rade šta hoće, pišu, lupetaju… Danas „da bi kuja stigla zeca“ mora se raditi 24 sata, a prije to nije bilo tako naporno. Pjevači nemaju vremena jedni za druge. A s druge strane imamo sukob generacija i mlađi nepoštuju starije čime su se zaustavili u prodoru da budu bolji od onih iz Srbije i Hrvatske.
Sve češće se govori o prostortuciji na estradi, o tome kako su se nekada drogirali rokeri, a danas folkleri… Koliko je taj problem prisutan pod bosanskim estradnim nebom?
-Na beogradskoj estradi prave dobru muziku, znaju raditi posao. Prave šouu, imaju dobre menadžere, one koji lobiraju… Imaju dobar izvor prihoda. Tamo je sve manje zabavne muzike, sve se svelo u folk. Svi su se ujedinili od pjevača, glumaca, plesačica… svi su zajedno, postali su selebriti. Ne znaju više šta rade i onda se počnu drogirati. Ali to važi samo za beogradsku i zagrebačku estradu jer se u Sarajevu drogira možda samo 10 pjevača.
Sigurno, kada vidite neku pjevačicu da se raskalašeno ponaša, da kažete: „E ti u tim godinama pa poludjela!“. Nerviraju li vas takve stvari?
-Vesni Zmijanac ne priliči da se ponaša kako se ponaša jer je onda legenda i trebala je tim putem nastaviti. Zorica Marković nije popularna ali se reinkarnirala. Bila je drugačija i vrijeme rata i neuspjesi su je skroz izmijenili. Možda je to normalno da se tako mijenjaju.
A, šta je sa bosanskim pjevačima? Svi su „meglem za raku“ ili…?
-Imate i kod nas pet pjevača u narodnoj muzici koji se ponašaju izvještačeno: Hanka Paldum, Selma Bajrami, Šerif Konjević, Enes Begović i Nihad Alibegović. Oni trebaju da se ponašaju kao svjetske zvijezde. Dobro pjevaju, situirani su, mogu imati puno bolje pjesme… Kupuju najgore pjesme i ponašaju se bezveze kada su recimo u nekoj TV emisiji. Svaka im čast, ali ne ponašaju se onako kako bi trebali trijumfovati. Oni ne znaju zadati zadnji udarac neprijatelju. To je njihov problem.
Gledali smo vas u nekim rijalitijima. Opet bi za dobar novac pristali na život pod kamerama?
-Jedino bih se pojavio u rijalitiju ako bi ga pravio Pink BH ili Hayat TV. Bio bih sretan da hayat napravi nešto dobro jer bi tako imali obostranu korist. Prvi sam krenuo u te rijalitije jer sam davno krot „talent show“ tražio zvijezde, pa tek onda je krenuo Saša Popović i ostali sa istim projektima. Napravio bih čudo kada bih recimo u programu Hayat TV bio neki moj show. U Srbiji me više ne smiju zvati u neki rijaliti jer znaju da imam jaku opoziciju u tajnoj službi Srbije koja kontrolira veliki dio štampe. Onda bi napravili rusvaj u sredstvima informiranja.
Sa Hayatom bih sahranio i Grand i Pink
Ove godine Hayat TV ponovo pokreće muzički show ZMBT. Znajući kako to rade u Srbiji pa u žiriju imaju i nekog poznatog autora, a uz to i kontroverznog na svoj način, hoćemo li vas vidjeti u njihovom programu?
-Ako ne budem u žiriju ZMBT taj show neće moći parirati Grandu i Pinku. Sa mnom bi bili jači baš kao kada bi Mesi došao u Želju. Kada bi me slušali imali bi najbolji show na Balkanu i tako bi sahranili i Grand i Pink.
Selma Bajrami se mora odreći „slatkog života“ ako želi biti zvijezda
Više puta ste govorili kako je Selma Bajrami mogla napraviti od sebe najveću zvijezdu na Balkanu. Ali, nije!
-Selma nema hrabrosti da se suoči s tim da postane mega zvijezda! Ne može to nositi na svojim plećima jer bi se onda morala odreći i „slatkog života“, i privatnog… Ako želi biti zvijezda mora biti slobodna u smislu da je stalno dostupna, da hrabro ide dalje… Ona iza sebe mora imati muža koji će je čvrsto držati i dati joj „vjetar u leđa“. Selma je najbolja pjevačica na Balkanu i trebala bi jednom to presjeći i sama sebi reći: „Ma idem da budem ono što sam – najbolja!“.
Lukas zna materiju, Karleušane zna mnogo o muzici
Jelena Karleuša je nedavno seljoberskom muzikom nazvala ono što pjeva Šemsa Suljaković i drugi iz „Južnog vetra“. Koliko zapravo zna Karleuša o toj vrsti muzike?
-Karleuša o muzici od prije 50 godina, o onome što dolazi iz sarajevske muzičke škole, ne zna mnogo. Ona to sve radi namjerno da bi privukla pažnju jer ako ne provocira Šemsu, Hanku, Bešlića… onda to ne bi bilo zanimljivo. Radi to namjerno da bi druge iritirala. Od svih njih najsimpatičniji mi je Aca Lukas koji je pokazao da poznaje materiju. Ali ta emisija bez Karleuše ne bi bila dobra baš zbog toga što je uglavnom negativnog stava.
