Komemoracija Mikiju Jevremoviću održana je u beogradskom Domu sindikata. Legendarni muzičar danas će biti sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Dom sindikata među prvima su došla kćerka Jelena i sinovi Stefan i Đorđe. Okupio se i veliki broj Mikijevih prijatelja i kolega sa javne scene.Došli su Đorđe Marjanović, Željko Samardžić, Željko Joksimović, Bane Obradović, Minja Subota, , Nenad Jezdić, Suzana Mančić, Predrag Živković Tozovac i drugi. U govoru posvećenom ovom velikom umjetniku otkriveno je da je Miki snimio svoju poslednju pjesmu, ali njeno izdavanje nije dočekao:
– Govorio je kako se svaki stih mora doživjeti srcem. Imao je preko 15 miliona prodatih ploča… Snimio je posljednju pjesmu koja treba da izađe na proljeće, ali Miki to nije dočekao.
Nekoliko riječi o Jevremoviću rekao je i Predrag Živković Tozovac.
– Ako postoji neko ko je život oslikao u pjesmama, onda je to Miki. On je za mene svjetski umjetnik koji nikada ne umire. Žao mi je što je otišao tako rano. Od srca i duše hoću da kažem njemu, Bog mu je podario talenat i sve ono što treba da ima pjevač. Hvala mu što je postojao!
Ipak, najdirljiviji govor održao je Mikijev mlađi brat Zoran Jevremović.
– Dragi moj burazeru, za sve ovo vrijeme trudio sam se da budem tvoja sjenka i potpora. Slavili smo zajedno mnoge festivalske pobjede, proslavljali tiraže, pjevali zajedno. Bio sam uz tebe i kada ti je bilo teško, mnogo teško. Od mame, tate, seke dobio sam u amanet da te čuvam, uspjelo mi je to do prije neki dan. Nisi odgovarao na telefonske pozive, posumnjao sam. Moj Dejan je ludački vozio. Mislio sam u sebi samo da ne zakasni. Tvoja ispružena lijeva ruka prema meni i moj osećaj da si tog trenutka htio nešto da mi kažeš, davalo mi je nadu… Ipak, Bog je htio drugačije. Ovaj primjerak monografije, povodom tvog velikog jubileja, prvi sam zadržao za sebe. Ovaj posljednji, danas na groblju, pružiću ispod one ispružene ruke. Tako ćemo biti zajedno – rekao je Zoran.Poslije njegovog govora čula se pjesma Mikija Jevremovića "Zašto nestaje sjaj".