Muharem Serbezovski vrijedno radi, a nedavno je predstavio svoj novi album „Muharem Serbezovski sevdahom miluje vašu dušu". Pjevač je obradio sevdalinke i privuko veliki broj kolega koje su poželjele čuti šta je on to uradio. Muharem za "Express" govori o mladim pjevačima, kako se snalazi među novi trendovima, ali o tome vidi li na estradi svog nasljednika.
Miluje dušu
Odakle ideja za sevdalinke?
– Sevdah je muzika koja miluje dušu, i to je tako. Nema tu šta da se priča. Safet Isović je krivac, jer sam njegove pjesme volio i uživao da ih slušam. Zbog njega sam došao u Sarajevo, napio se vode sa Baščaršije i ostao vezan za Sarajevo. Ovo je trijumf umjetnosti i pravih vrijednosti. Moram da se zahvalim Hayat produkciji i Ahmedu Švrakiću koji je svesrdno prihvatio ideju, i sve realizirao besprijekorno.
Na promociji je bio veliki broj kolega. Koliko to znači?
– Sve je izgledalo savršeno. Učinili su me ponosnim i sretnim što su došli. Među nama nema nikakve sujete, zlobe, svi smo bili dobro raspoloženi i družili se. Odlično su me prihvatili iako sam ja u Sarajevu došljak, dakle nisam rođen u Sarajevu.
Ima li ljubomore na estradi i jeste li to doživjeli?
– Ima, ali kod ovih mladih. Kod nas starih toga nema i to ne postoji. Ne znamo šta ta riječ znači i to mogu da potvrdim sa sigurnošću.
Da li ste imali prilike da čujete neke mlade pjevače na takmičenjima koja se emituju i kako vam se dopada njihova interpretacija vaših pjesama?
– Divno, zaista! Mogu samo da ih pohvalim. Oni pjevaju divno i čuo sam nekoliko dobrih pjevača.
Koji je vama najteži trenutak u karijeri, koja traje pedeset godina?
– Bilo mi je teško u trenucima kada sam gubio. Kada sam izgubio oca i majku, to me je obilježilo na neki način, i to su bili jako teški trenuci. Što se tiče karijere, tu nije bilo nekih problema. Sa puno lakoće sam stizao sve to se tiče posla, jer sam poredao prioritete.
Na promociji ste pričali o značaju sevdalinke. Koja je vama najdraža i koju najčešće pjevate za svoju dušu?
– To je „Na prijestolu sjedi Sultan". Kad sam počeo da je pjevam konsultirao sam stručnjake i istoričare. Oni su mi rekli da ta pjesma datira iz perioda koji smo gledali u seriji „Sulejman Veličanstveni", i da je posvećena baš njemu. Sultan Sulejman je bio taj kojem se pjevala ta pjesma. Njegov zet Ibrahim Pargali, bio je iz Parge i to ima u seriji. Popravio sam neke stvari, kao recimo, negdje se pjeva, Sultan k'o razjaren bik. Ne može tako da se pjeva. Sultan ne može da bude kao bik, nego se pjeva k'o razjaren div.
Koliko danas mladi braćaju pažnju na tesktove,jer se danas koriste proste riječi, pjeva se o tabletama, alkoholu i nekim ružnim stvarima. Kako se vi snalazite?
Narod je orijentir
– Šta da kažem!? Orjentir je ipak narod. Ima ljudi koji to vole, ima onih koji to ne vole. Sve je dobro dok ne prelazi granice nekog dobrog ukusa. Ono što je najbolje za nas iskusne pjevače je da se polako vraćaju neke davno izgubljene vrijednosti, i to je ono što me raduje.
Šta možemo da očekujemo u narednom periodu?
Osim saradnja sa Kemom Hasićem bit će tu i saradnja sa mojom dragom kolegicom Subhijom Šehović. Pišem joj pjesme, tako da ćemo i to uskoro vidjeti. Ali, o tom potom!
I sa 50 godina karijere još uvijek učim
Možete li među mladim pjevačima da prepoznate nasljednika?
– Moram tu da budem neskroman. Neko se uči, neko se rađa za muziku. Ja sam rođen za muziku. Mladi ljudi koji se danas prijavljuju na takmičenje, pjevaju takve pjesme koje svako može da otpjeva. Moje su pjesme malo teže i tu treba malo više truda uložiti i raditi. Svi misle da je to laka pjesma, jer je ja pjevam lagano. Onda kada probaju, to je drugačije. Imamo vremena. Život je pred njima. Ja sam pedeset godina na sceni i kažem da još uvijek učim.
