Nije u svim zemljama svijeta ista praksa polaganja vozačkog ispita. Mada se u većini polaganje ispita za vožnju automobilom svodi na usmeni i praktični dio. U nekim zemljama postoje i čudna pravila polaganja vozačkog ispita ili vožnje automobila. U nastavku ovog teksta saznat ćete šta sve moraju budući vozači u pojedinim zemljama u svijetu, uraditi da bi položili vozački ispit:
Kenija: Pripreme za vozački ispit u Keniji uključuju i "vožnju" autića-igračaka po posebno dizajniranom stolu, a praktični dio ispita navodno ponekad traje i manje od minute!
Sjeverna Koreja: Ukoliko u Sjevernoj Koreji želite visoku kategoriju vozačke dozvole morate znati sastaviti – automobil!
Burkina Faso: U ovoj zemlji javna je tajna da ćete pasti praktični dio vozačkog ispita ako ispitivaču ne "poklonite" 25.000 CFA franaka.
Kina: Do 2013. godine kineske su vozače savjetovali da 'kad je frontalni sudar neizbežan puste volan, dignu noge i bace u stranu na suvozačevosedište.
Honduras: Jedno od pitanja na teoretskom dijelu ispita je "Šta učiniti ako nekoga pregazite?", a među odgovorima su bili: "Pokrit ću ga lišćem", "Popit ću rum" i "Ostavit ću ga tamo".
Indija: Do 2013. godine ispitivači uopće nisu morali sjediti u autu za vrijeme ispita. Kad se to zakonski promijenilo stopa prolaznosti misteriozno je pala za 50 posto.
Egipat: Donedavno se ispit sastojao od vožnje šest metara unaprijed i šest metara unazad. Sada je malo "zahtjevniji" pa budući vozači moraju odgovoriti na 10 pitanja i voziti po stazi u obliku slova S.
Južnoafrička Republika: Kandidati za vozačku u ovoj zemlji mogu pasti i prije no što sjednu u auto i to ako ne provjere curi li im nešto ispod auta, ali i ako povlačenje ručne kočnice ne izvedu tiho.
Meksiko: U Meksiku nema ispita za polaganje vozačkog ispita. Ako želite voziti automobil u Meksiku, sve što morate učiniti je kupiti vaozačku dozvolu koja košta 626 pesosa (oko 28 funti).
Pakistan: Polaganje vozačkog u Pakistanu podjednako je nezahtjevno. Od polaznika se zahtjeva da ima zadovoljavajući vid, nakon čega jednostavno treba da pređe kratko rastojanje na poligonu omeđeno čunjevima i da isto ponovi kretanjem u rikverc. Stopa prolaznosti je 80 posto.
Rusija: U Rusiji se polaznici uče slalom vožnji između čunjeva. Također, budući vozači moraju da prođu test u kome kreću iz mjesta, a zatim ubrzavaju vozilo, nakon čega koče kako bi se zaustavili prije obilježene pozicije. Pri tome ne smiju da ostave tragove guma od kočenja na asfaltu.
Japan: U Japanu budući vozači obuku vrše na poligonima koji simuliraju prave gradske ulice!
SAD: U SAD, kao u razvijenoj državi, dobijanje vozačke dozvole također zahtjevnije. Međutim, u Teksasu budući vozač na polaganju ne mora da se pojavi na ulici. Dovoljno je da svoje vještine dokaže na poligonu gdje treba da se proveze između čunjeva, pokaže da vlada paralelnim parkiranjem i da zna da okrene vozilo kombinacijom kretanja unaprijed i u rikverc. Poslije toga, može da se uključi u svakodnevni saobraćaj.
Finska: U Finskoj budući vozači najprije moraju da prođu najmanje 18 časova predavanja, a zatim i da polože test koji se sastoji iz teorijskog dijela i gradske vožnje. Kandidat mora da pokaže i da vlada paralelnim parkiranjem. Nakon toga, dobija se vozačka dozvola koja važi dvije godine. U tom periodu, tek stasali vozači moraju da prođu kroz još jednu fazu obuke: školu napredne vožnje, koja uključuje i vožnju u noćnim uslovima.
