Slavni glumac, reditelj, predsjednik Udruženja dramskih umjetnika i nekadašnji ministar kulture otkriva koliko žali što zbog brojnih bitaka koje je vodio na profesionalnom planu nije više vremena proveo posmatrajući odrastanje svoje djece.
Stotine, pa i hiljade izvođenja kultnih pozorišnih predstava, slava koju je stekao u antologijskim serijama, kao što su Otpisani i Bolji život, brojnim filmovima u kojima je igrao, dužnost upravnika najprogresivnijeg domaćeg teatra, ministra kulture i, naposljetku, predsjednika Udruženja dramskih umjetnika Srbije, nisu spriječili Vojislava Voju Brajovića (67) da i dalje traga za smislom svog postojanja.
Kako poslije toliko godina, pobjeda, priznanja i uspjeha, još uvijek budete sretni dok radite?
– Stvar je u tome što imam sreću da sam u zajednici sa osobom iz iste profesije. Sve to što se razmjenjuje, analizira kod kuće, Miličini problemi i zadaci, ili moji, priprema, sve to ispričamo. Ili ne ispričamo, jer je nekad značajnije o nečemu šutiti nego pričati. Onda dolazim opušten na sve te poslove jer, opet, imam sreću da radim ono što volim. Nije me sramota čak i ovoga od čega živim, a to su stvari mimo pozorišta, što je vrlo bitno. Osjećam zadovoljstvo, a ne stid.
(Kurir/Express)
