Zlatko Pejaković pop-rok pjevač, muzičar i autor sa bogatom muzičkom karijerom koja je stala u 30 albuma, brojnim singlovima i kompilacijama. Pjevao je sa grupama, samostalno, glumio. Prepoznatljiv i raskošan vokal ali i sjajan zabavljač koji na sceni svojim pokretom i energijom ispunjava očekivanja publike. Ispunjava ukuse svih generacija. Svaki svoj nastup vrhunski odradi. Kako je radio u bivšoj državi tako radi i danas. Istina, sve uz razumljive periode uspona i padova. No, i danas uz njegovo ime stoji prefiks legendardni.
Slučajne „Čerge“
Zlatko Pejaković je rođen u Osijeku 1950. godine. Od djetinjstva ga je uz dedu i roditelje okruživala pjesma, muzika. A on pjevao u dječijem pozorištu a nešto kasnije na gradskim igrankama. Nakon grupe „Čarobnjaci“ priključio se VIS-u „Lavina“ sa kojima ništa značajno nije postigao. Ali sa „Zlatnim akordima“ mu se slučajno desila pjesma „Čerge“. Pjesma 70-te kada je nastala do danas je bezvremenski megahit. U bivšoj državi „planula“ i bila najslušanija. Ipak, okarakterisana kao šund. Bezrazložno etiketirana nepodobnom i za emitovanje na elektronskim medijima. No, po inerciji se pjevala i osvojila sve vrhove muzičkih ljestvica.
U „Korni“ grupu ga je doveo Josip Boček odmah nakon odlaska Zdravka Čolića koji je u toj grupi proveo šest mjeseci. Svoj prvi LP uradio je sa Korni grupom a već ‘74. godine ide na Evroviziju gdje se takmiči sa pjesmom „Moja generacija“. Numera koja je slušana diljem evropskih prostora pa čak i do Japana. Grupa „Who“ prepjevana. Oni dobivaju ponudu od Pink Floyda da sa njima nastupaju na 47 koncerata. Odbili su nastupe zbog „Šlagera sezone“. A inače nije im bilo potrebno jer radili su punom parom poput firme. Živjeli za grupu i u grupi. Zlatko naučio mnogo toga od Kornelija Kovača tako da mu je i do danas zahvalan na svemu.
Nakon poziva za vojsku odrađuju dva zajednička oproštajna koncerta, izdaju drugi album „Mrtvo more“, potom se grupa raspada. Zlatko Pejaković kreće u samostalne pohode ‘75. godine sa prvim samostalnim singlom „Ove noći jedna žena mirno spava“ koja postaje veliki hit. Uslijedio je i prvi samostalni album „Lice“ sa hitovima „Etida“, „Uspomene“… Učestvovao je na mnogobrojnim festivalskim takmičenjima koja su mu donijela mnogobrojna priznanja, prva mjesta, nagrade za interpretaciju, na Splitskom fetivalu i Beogradskom proljeću. I sve prelazi u nepregledan niz do njegove izvedbe tradicionalnog narodnog zvuka, dalmatinskih melodija, skalinada…
Njegova osebujnost i umjetnički izražaj donio mu je pozitivne rezultate u svakom muzičkom žanru kojeg bi se prihvatio. Osamdesetih je počeo sarađivati sa Tončijem Huljićem. Njegov prvi LP naslovljen „Zlatko Pejaković“, potom „Kad prođe sve“ sa čim postiže veliki uspjeh. Odlazi iz Beograda gdje je živio 18 godina s početka ratnih previranja ‘91. godine. On i dalje stvara, pa tako i sa LP „Ako odem prijatelji“, sa hit numerom „Misli svako da je meni lako“ a počinje sarađivati i sa Runjićem, Jusićem, Mihaljevićem, Geronimom.
Privatno Zlatko Pejaković je otac kćerke Marije i sina Marka. Sa svojom suprugom Majom Marijom sa kojom je duže vremena bio u vezi, živjeli zajedno a sve ozvaničili 2000. godine. Album u rok stilu „Trn“ nosio je obrade pjesama jugoslovenskih grupa. Poslije brojnih hitova u progresivnom rokenrolu, popu, zabavnoj muzici, roku pravi nevjerovatan muzički rez sa pop folkom. Ali i tu mu se posrećilo kao i sa albumom tradicionalne narodne pjesme tipa pjesama „Pjevaće Slavonija“, „Ala je divan taj podravski kraj“. Zlatko 2010. godine se oglašava sa hitom „Siromah sam, nije me sramota“ i „Fenomenalno“. Potom 2014. godina je za njega bila vrijeme egzistencijalne krize i dugova zbog propale investicije u građevini. No, izvukao se.
Blic hitovi
Zlatko Pejaković je od svog prvog koncerta koji je imao u sedmoj godini u dvorištu a publika su bili stanari okolnih zgrada na prozorima pjevao i pokupio prvi aplauz, preko prvih rola u dječijim operetama „Crvenkapa“ i „Zeko, zriko i janje“ do danas doživljavao vrhunske nastupe i uspjehe. Njegova neiscrpna energija i u 70-tim ga nosi. Pjeva za ljubav, socijalu, za razbijenu čašu, za život jer sve je to život. Njega ljubav nosi pa tako kaže i u pjesmi „Od ljubavi prave gineš“ koju je posvetio supruzi za 20 godina braka. Veli da ga ljubav ne ubija nego pokreće. Legenda bivše jugoslovenske zabavne muzike sada Hrvatske i regiona obično piše pjesme sa autobiografskim tekstovima jer veli da ih tada donosi zdušno i onako kako treba. Vjeruje u prijateljstvo jer njegovi bliski prijatelji su Stavros i Grdović sa kojima konstantno nastupa pa su ih prozvali tri mušketira. Već tri godine oni haraju diljem Evrope, Amerike i Australije. On prati i sadašnje trendove kako kaže i blic hitove. Sve smatra kratkoročnim jer voli i poštuje onu muziku iz vremena sporijeg života. On je primjer da ta muzika ne umire jer živi i radi od stare slave. A inače u slobodno vrijeme živi povučeno daleko od medija i zatvorenih vrata svoje privatnosti.
Vraćajući se da rođendanskog slavlja na kome je pljuštala“ ciganska pjesma i svirka pješačio je četiri kilometra sa društvom koje nije primjetilo da se on okliznuo i pao u jarak. Kada je došao kući glava puna te muzike, promrznut uzeo je gitari i napisao i komponovao „Čerge“.
Pobjeda u Montrealu
Sa pjesmom „Igra na Šar planini“ Zlatko je pobijedio na jazz festivalu u Montrealu a nagradu mu je uručila Ella Fidgerald.
Progutao žlicu
Zlatko je u djetinjstvu nosio nadimak „Žlica“ a dobio je u momentu kada je progutao žlicu (kašiku) sisajući citron sa nje što je često volio raditi. Ali sve se okončalo za dva dana.
Bratić Josip
Zlatko je sa „Ateljeom 212“ nastupao u mjuziklu „Jesus Crist superstar“. Upravo sa tom ulogom angažiran je u London gdje se nije htio zadržavati nego je odradio svoj posao i vratio se kući. Za razliku od njegovog bratića Josipa on je odabrao pjevanje a Josip glumu.
Piše: Jasna Durić