Kada su puštene u prodaju karte za prvi koncert u beogradskoj Areni, svi su znali da se to neće završiti na tome. Karte su planule i bilo je sasvim izvjesno da će Zdravko Čolić oboriti rekord po broju koncerata, jer veći od njega ne postoji.
Čola je neponovljiv umjetnik i talenat na ovim prostorima, a koliko se publika uželjela njega, toliko se i on uželio njih. To iskreno i kaže u ekskluzivnom intervjuu za Telegraf.rs, uoči večerašnjeg, 6. koncerta u Beogradu.
Vaši koncerti su rasprodati. Publika Vas se uželjela. Da li ste se i Vi uželjeli publike i šta biste joj poželjeli u Novoj godini?
– Naravno da smo se uželjeli jedni drugih. Prošlo je pet godina od prethodne Arene i vrijeme je bilo da se sretnemo. Sjajno je bilo svih pet večeri, očekujem da ćemo zajedno pjevati i družiti se i na narednom, posljednjem koncertu u nizu. Obradovao sam se beogradskoj publici, uvijek je lijepo pjevati ovdje, ali sretan sam što je došla i publika iz regiona i drugih gradova Srbije. A svima želim mir i pozitivnu energiju i najvažnije od svega da nas služi zdravlje.
Velike zvijezde pred velike koncerte obično imaju određene rituale. Koji su Vaši? Čije riječi su vam, na početku karijere, najviše značile pred izlazak na scenu?
– Nema tu nekih posebnih rituala. Obično se malo osamim, raspjevavam pred nastup i popijem kalcijum pred izlazak. Poslije sve ide svojim tokom. Ponese te atmosfera i pozitivna energija koja uvijek vlada na mojim koncertima.
Zbog čega ste se odlučili za Arenu, a ne za Ušće ili, možda, Hipodrom?
– Sticaj okolnosti. Turneja “Ono malo sreće” je odavno počela, unaprijed su dogovoreni bili termini i djelovalo je kao lijepa završnica da pred praznike održimo koncerte u Areni. Pored svega, pet godina je prošlo od posljednjeg nastupa u ovoj lijepoj dvorani. Pjevao sam na Marakani, na Ušću i u gotovo svim dvorana, tako da nema nekog posebnog razloga. Volio bih da ostvarim želju da radim manje koncerte, intimnije.
Zbog čega ste se potpuno povukli iz medija? Komunikaciju sa publikom ostvarujete jedino na koncertima. Šta je uticalo na to da vas apsolutno nigdje drugdje ne možemo čuti i vidjeti?
– Tako živim cijeli svoj život. Slikao sam se samo kad sam morao, jer je to obaveza profesije kojom se bavim. Izbjegavam skandale, nikad mi to nije bilo potrebno za karijeru. Na koncertima sam svoj na svome, uživam u razmjeni energije sa publikom. Svakom koncertu se radujem, to je najljepši dio ovog posla, oni su za mene kruna svega. Prelijepa emocija i energija koju dobijam od ljudi koji me slušaju je nešto najljepše.
Držite koncerte, snimate pjesme, ali sve osim toga čuvate isključivo za sebe. Možete li potpuno iskreno da kažete kako Vam, gledano iz te perspektive, kada se ne pojavljujete u medijima, djeluje današnja muzička scena i sve što se događa na njoj?
– Svako vrijeme nosi neki stil, modu, tehnologiju… Produkcija je danas drugačija, moćnija, mnogo više mogućnosti, sve je vezano za kompjutere. A uz sve to pojavljuju se i nove mlade zvijezde koje prijaju današnjim generacijama.
Koje su vam pjesme posebne i zašto?
– Mogu da nabrojim pjesme koje su bile veoma značajne u mojoj karijeri. Tu je svakako pjesma mog velikog prijatelja Kemala Montena “Sinoć nisi bila tu”, koju sam otpjevao davne 1972. godine. Sada sam na koncertima poslije mnogo vremena pjevao “April u Beogradu”, to je jedna od najljepših pjesama Kornelija Kovača. Tu su i “Ti si mi u krvi”, “Pjevam danju, pjevam noću”, prelijepi stihovi Branka Radičevića… Vidim da je ušla u srca publike i balada “Kuća puna naroda”, sa posljednjeg albuma, po tekstu sjajnog Džibonija.
U javnosti se pojavila fotografija vas i Gorana Bregovića, iz vojske. Kada je počelo vaše druženje?
– Prijatelji smo iz Sarajeva. Još kao mladići imali smo svako svoj bend, krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih. I, pošto smo živjeli u istom gradu, tako smo počeli da se družimo. On je odličan muzičar, svira po svijetu, veoma je uspješan. Lijepo smo sarađivali mnogo godina unazad i opet bih volio da se desi neka saradnja. Ali, sve to zavisi od obaveza, i njegovih i mojih.
Sa kime se od muzičara privatno viđate i o čemu najviše volite da pričate?
– Viđam se sa mnogim kolegama kada se nađe vremena i ukaže prilika. Prijatelje imam svuda po svijetu i uvijek se pronađemo. Kroz život tražiš i upoznaješ nove prijatelje i svaki put kada se sretnemo lijepo se družimo, evociramo uspomene.
Foto: ATA Images
