Za nekoliko godina će neponovljivi i neprikosnoveni Halid Bešlić obilježiti četrdesetu godišnjicu rada i djelovanja na estradnom nebu, koje mu je kao i u svakom drugom poslu nekada donosilo oblake a nekada sunčane periode, ali i popularnost.Ovih drugih je na radost ljubitelja njegove pjesme bilo mnogo više te je za nadati se uspjeh bh. legende još mnogo godina zagarantovan.
Za one koji ne znaju Bešlić je i veliki humanitarac što je i dokazao bezbroj puta, ali nikada nije želio da se to ističe u pisanim i elektronskim medijima, a često je znao i reći svojim prijateljima da siromašnima i ugroženima daje ''iz jedne ruke, da druga ne vidi''. Pomagao je Halid i dalje pomaže svima kojima je pomoć potrebna, a to mu se opet s druge strane i vraća. No, nedavno smo na jednom estradnom druženju na kojem je pjevao Halid Bešlić od njegovog bliskog prijatelja čije ime nećemo otkrivati, čuli zanimljivu priču s početka devedesetih godina a koja se dogodila u okolini Sarajeva.
– To je bilo u vrijeme promocije albuma na kojem su se našle pjesme ''Mora i planine'', ''Sarajevo srećo moja'', ''Zlatne niti'' i druge kada je Halid saznao da je nekoj porodici koja je bila u teškoj materijalnoj situaciji potreban ogrjev za zimu. Stupio je u kontakt sa porodicom, sve uvezao, naručio drva i ugalj da imaju za zimu i otišao da ih posjeti. Ono što je meni bilo posebno fascinantno prilikom te posjete je što je Halid sa nekoliko svojih prijatelja toj porodici pomogao da se ugalj unese u podrum i što je cijepao drva. Zamislite sada Halida Bešlića vidjeti sa sjekirom u ruci, kako cijepa drva i pomaže tim ljudima koji su bili na rubu egzistencije. Bili su mu mnogo zahvalni. Stoga ne treba iznenaditi što taj čovjek danas u životu ima sve, od porodičnog mira i blagostanja pa do estradnog uspjeha toliko godina. Treba nekada zaslužiti i kod Boga, a naš Halid je to znao i i dalje zna – zaključio je Bešlićev prijatelj u razgovoru za naš magazin.
