Džej Ramadanovski prije nego što je postao poznati pjevač šibicario je i krao, pa nakon popravnog doma započeo muzičku karijeru koja i danas traje.
Naime, dok je Džej bio mali, a nakon što je otac odlučio da odseli u Austriju, njegovi roditelji su se razveli. Džej je pošao za njim, ali s obzirom da je pao razred, Mazlam ga je vratio u Beograd. Tada je počeo da bježi od kuće. Sa drugovima je igrao klikere, dane provodio na ulici, počeo da se bavi džeparenjem. Nakon nekog vremena, socijalna služba poslala na „prevaspitavanje“ u dom za maloljetnike.
Tu je završio autolakirerski zanat, a u šali kaže da je postao „umjetnički dekorater za limuzine“. Sudbonosni susret desio se 1987. godine kada je Džej pokucao na vrata Marine Tucaković i Aleksandra Radulovića Fute. Marina mu je napisala pjesmu „Zar ja da ti brišem suze“.
Iste godine je sa tom pjesmom nastupio na festivalu „MESAM“ i osvojio treću nagradu publike. Nastavio je da radi i snima, postao poznat pjevač, a o svojoj prošlosti i anegdotama koje je doživio rado priča.
Komšiluk ga opisuje kao vječitog boema i veseljaka, a otkrili su i da je jedno vrijeme radio u obližnjoj farbari.
– Džej je pravi Dorćolac, znam ga od malih nogu. To staro društvo se okupljalo u jednoj kafani koja je davnih dana zatvorena. Njega su svi poznavali, uvijek se pojavljivao i svirao tarabuku. Tada je još tinejdžer bio, a uvijek je bio veseo i ljudi su ga voljeli. Nikad nije bio stipsa, volio je da daje i da časti ljude, kad ima, dijelio je sa svima. Ovdje je išao u osnovnu školu, jedno vrijeme je bio u popravnom domu, a kad je izašao zaposlio se u farbari. Sedam dana je radio i dao otkaz, tad nam je govorio: „Ja uđem garav, a izađem sav crven od farbe”, otkrio je Džejev komšija Dušan svojevremeno za Blic.
