Dženan Hodžić, javnosti poznatiji kao Dr Zo, jedan je od onih kojima su predviđali blistavu karijeru. Međutim, popularni reper je jednog dana odlučio da mikrofon ostavi po strani, a da u ruke uzme lopatu. Shvatio je, kako kaže, da nigdje nema boljih plodova rada nego u poljoprivredi. Ove godine iz njegove bašte izvezeno je 2.700 kilograma maline. Osim toga, Dženan uzgaja i kivano, alpsku jagodu, a uskoro će uzgojiti i zelenu bananu. Kakav je to put od repera do zemljoradnika?
Umjetnik
– Nije to baš neka mudrost, ni sam ne bih znao precizno odgovoriti. Ne smijem reći kako se sve desilo igrom slučaja jer u slučajnosti ne vjerujem. Velika ljubav prema muzici još postoji. Kad su u pitanju pisanje tekstova, pravljenje muzike, rad u studiju i sve ono do momenta kad trebate izaći u javnost i napraviti to komercijalnim meni je drag i ja bih se sad zatvorio u studio i radio album, ali taj prelaz kad trebate od toga napraviti šou i snalaziti se, to mi je postalo iscrpljujuće – počinje svoju priču popularni Visočanin i otkriva kako se našao u poljoprivredi.
– Uvijek sam se smatrao umjetnikom, i u poljoprivredi se također osjećam umjetnikom jer nastojim da uvijek ugradim nešto svoje i ne bojim se nepoznatog. Volim isprobati nešto novo. Osim malina koje već godinama uzgajam, razmišljao sam šta bih to mogao uzgojiti a da je nesvakidašnje, i tako sam došao do kivana. Egzotična voćka koju s razlogom smatraju vitaminskom bombom je odlična za ovaj godišnji period – priča Hodžić i dodaje kako već tri godine uzgaja ovu voćku te je ove godine plodova bilo više nego prije.
Od muzike je digao ruke onog trenutka kad je shvatio da tu i nema para za pristojan život kakav želi sebi i svojoj porodici.
– Prije šest godina sam izbacio najavni singl za drugi album „Pljuni u šake“ pa mnogi kažu kako sam sam sebe poslušao i uhvatio se posla. Taj album još uvijek leži u Bihaću. Veliki je pritisak bio tokom rada na prvom albumu, ali imao sam sreće da se bavim muzikom i prije pa sam znao neke stvari. Znalo se desiti da gazde pobjegnu sa gaža pa ne plate i onda se moram vraćati kući stopom. Oženjen čovjek sa djetetom to sebi da dopusti – nema šanse. Kod nas se ne može živjeti od te muzike – smatra Dr Zo.
Da li narodnjaci bolje prolaze, ni sam ne zna.
– Ne bih to tako rekao, za mene postoji dobra i loša muzika. I u hip hopu ima smeća. Stas nije postao bitniji od glasa samo kod narodnjaka. I u hip hopu je tako. Narodnjaci imaju odlične spotove, ako isključite zvuk i gledate samo video, pomislićete da je to neka dobra rep pjesma. Sve je poprimilo neku novu dimenziju. Danas pjesme ne traju dugo. Zavladala je hiperprodukcija, imate ljetni singl koji traje nekoliko dana i to je to – veli on.
Poljoprivreda je nešto u čemu je pronašao sebe. Tog muzičkog puta se nikad ne bi odrekao, ali ipak zemlja je ono u čemu je pronašao svoj mir.
– Prva godina u poljoprivredi meni je bila terapija, ja sam se oporavio. U neka doba muzika postane breme, lijepo je kada vas prepoznaju na ulici, naravno da se mora pojaviti i neka negativna skupina koja vas ne odobrava, ali sve to čovjek može podnijeti. Međutim, da to podnosi bez marke u džepu, to je već apsurd. Ne isplati se to nositi. I to je jedan od razloga mog povlačenja.
Drugi album kad sam snimio, urađen je demo snimak i trebao je na miksanje, sve je bilo dogovoreno. Dogovoreno i izdavanje, Hayat za BiH, bio sam u pregovorima sa Croatia Recordsom, međutim sve je stalo jer sam rekao da ću doći po album kad donesem pare. Neću da nekom budem dužan. I na tome je stalo. Meni to nije žao, mada sad bih se zatvorio u studio, možda čekam bolja vremena, možda ne čekam ništa. Prije pet godina sam počeo obrađivati zemlju, godinu poslije sam zasadio malinu, počeo sam razmišljati šta bih to znao uzgojiti, ali i prodati – otkriva Dženan i nastavlja:
Ne znam u kom se smjeru to razvija, ja sam u ovu priču krenuo poprilično naivno. Počeo sam i krenulo mi je od ruke, poznato je da prije pet godina nisam znao ni cvijet zasaditi. Volja, želja i učenje su me vodili. Sijem sebi i za kuću sve što je potrebno, sve se može naći u bašti i taj dio me ispunjava i poljoprivreda vas nikad ne može izdati. U muzici je teško očekivati rezultate. Na cijelom albumu ne možete birati hit pjesmu, to je onako kako ljudi odluče. Kao ona izreka koja kaže da riječ koja nije izgovorena vaša je, kad je izgovorite ona je svačija. Tako je i sa pjesmom. Dok ne izađe iz studija, možete govoriti svašta, akad izađe vani do ljudi je. Rezultati u poljoprivredi su neminovni. Koliko radite toliko i dobijete. Kad kažem rezultat mislim na proizvod, ne gledam na finansijsku stranu. To je gušt, zasadite sjeme i izvadite mrkvu. Ima li ikakav biznis da uložite marku i dobijete hiljadu? – pita se Hodžić.
Droga
S obzirom na to da je duži period proveo u muzici, ne možemo a da se ne osvrnemo na drogu i alkohol.
– Davno je to prestalo, sad se droga povezuje sa narodnjacima jer oni imaju para. Možete se drogirati lakim drogama i da vam se mozak pretvori u sunđer. Za kvalitetnu drogu vam treba novac, ja ga nemam. U tom vremenu je bilo nekih para, znalo se popiti, zapaliti džoint, ali sve je ostalo u tom periodu. Okrenuo sam se vjeri i to je moja najveća prekretnica. Neki govore da sam se prestao baviti muzikom jer to vjera ne dozvoljava. Nije istina. Da je to razlog, ne bih govorio da bih se sad zatvorio u studio.
Imate pjesme koje slušate pa vas natjeraju da se napijete, da se potučete sa nekim, a s druge strane imate pjesme koje su duhovnog karaktera pa vas navedu da malo razmislite o svom životu i kako biti bolji čovjek, a da ne budete smeće. Moj cilj u životu je biti dobar čovjek jer ne podnosim smeće oko sebe – priznao nam je Dženan.
Muzička takmičenja
– Danas svaka televizijska kuća ima svoj šou. Ne pratim ta takmičenja, mada sam znao pogledati Naidu Bešlagić dok se takmičila. Više je to bila neka podrška jer se poznajemo, ali mi je drago što je djevojka uspjela jer odlično pjeva.
Nostalgija
– Kada se sjetim nekih scena iz perioda kada sam se bavio muzikom, zna me uhvatiti nostalgija. Bilo je tu mnogo dobrih stvari. To je čak jedan najbolji period mog života gdje sam naučio dosta stvari o sebi, o drugima, o životu. To je jedna dionica života koja je veoma vrijedna i koja se ne može prepričati.
