Nakon napada taksiste u Bijeljini kada je doživjela veliki šok, ovih dana popularnu tuzlansku pjevačicu zadesio je još jedan strašan slučaj, kada je objavljeno da je poginula u saobraćajnoj nesreći u Banjaluci. Riječ je o Sanji Maletić, a naš poziv ju je zatekao u momentu kada se vraćala iz kupovine.
-Živa sam i zdrava, a trenutno jako zadihana, jer se sa desetak vrećica vraćam iz kupovine. Ovih dana pripremam slavu, a na koju će da dođe dosta mojih prijatelja i rodbine. Svu hranu pripremam sama, ne dozvoljavam nikome da mi se miješa u kuhinju. Očekujem da mi u ta tri dana slave kroz kuću prođe najmanje 200 ljudi – rekla nam je Maletić na početku razgovora.
Kako se osjećaš nakon „saobraćajne nesreće“?
-Osim što imam dosta drugih obaveza moram non-stop da se javljam na telefon i ljude ubjeđujem da sam dobro, da nije bilo nikakvog udesa, da sam živa i zdrava. Ima dosta ljudi, estradnih ličnosti koji sve to rade zbog neke reklame, ali ja se na takav nivo nikada spustila ne bi. Prvo bio je to jedan veliki šok za moju mamu, zamislite neko vam javi ili pročitaš sam da ti je kćerka poginula. Kada se to dešavalo ja taj dan nisam bila ni za šta, spavala sam, a kada sam se probudila bilo je ne stotine propuštenih poziva i poruka koje su mi bile stigle. Ja uvijek gledam i trudim se da nas starije i ozbiljnije pjevače ne stavljaju u isti koš sa ovim, nazovimo pjevačima, koji to vrlo rado rade zbog lične promocije, pred izlazak nove pjesme i tako tome slično. Mene je stid i sramota takvih budaleština.
Kako se završio slučaj u Bijeljini?
-Pa taj čovjek je sankcionisan, oduzeta mu je dozvola za rad i morao da je da plati veliku novčanu kaznu. Sam sebi je napravio eksistencijalni problem. Čovjek je dosta stariji do mene, može deda da mi bude. A, osim toga šta reći o čovjeku koji ima bajonet u automobilu.
Zbog čega je on to uradio, da li si bile previše seksi obučena kada si ušla u njegov automobil?
-Ma, ne ni govora. Bila sam u framericama, džemperu i u dugom kaputu. Mislim, da bi on napao bilo koju ženu da je u tom momentu ušla u njegov automobil.
Sada se dešava da si „poginula i sobraćajnoj nesreći2?
-Užasno i grozno. Nakon Ace Lukasa, Seke Aleksić, Selme Bajrami i mnogih drugih, i ja sam došla na red. Još je kao objavljeno sa stranice mog kolege Đanija. Ja sam ga odmah zvala i on se meni kleo u sve i svim i svačim, da sa tim nema ništa. Ja sam i sama znala da Đani nije u svemu tome, ali sam htjela da ga informišem da koriste njegovo ime da objavljuju užasne stvari. Mislim, da će sada policija sve to da istraži, pa da se konačno sazna, ko to toliko želi, da nestane pola estrade.
Da li misliš da je bilo i onih koji su se obradovali toj vijesti?
-Ja sam vjernica i nadam se, vjerujem da nije takvih bilo. Ne želim da razmišljam o tome da ima ljudi koji se raduju tuđoj nesreći ili smrti. Ja svim ljudima želim svako dobro, u svakom čovjeku vidim samo ono najbolje na njemu.
Tvoje pjesme se pjevaju u „Zadruzi“, da li bi im se mogla pridružiti?
-Nikada, nikada i nikada. Ja ne želim da moju karijeru dalje gradim na takav način. Ja sam tačno tu gdje sam oduvijek htjela da budem. Nisam imala afinitet da javno ogolim sve iz mog privatnog života zbog karijere, a da jesam, bila bi u samom vrhu. Zadovoljna sam, ma prezadovoljna zlatnom sredinom. Sačuvala sam ono što mi je najbitnije, a to je da razdvojim privatno od poslovnog.
Da li bi, kao Stoja, koja je snimila duet sa Kijom, i ti snimila duet sa nekim rijaliti igračem?
-Nikad ne bi snimila duet sa nekim, ko je nakon rijalitija postao pjevač. To je tačno definisano onako kako sam rekla. Tu ne mislim na one koji su ušli u rijaliti kao pjevači.
Zdravstveno nisi dobro, imaš problema sa štitnom žlijezdom?
-To će me pratiti cijelog života. Ja moram svako jutro da popijem lijek, da bi mogla tokom dana da funkcionišem. Ja imam taj Hašimoto sindrom i to je jako opasna autoimuna bolest. Moje tijelo se bori samo protiv sebe, a ne zna zašto ni zbog čega. Veoma je teško živjeti sa tim, ali s obzirom da sam psihički jako stabilna osoba, nosim se dobro sa svim tim. Taj Hašimoto jednostavno upravlja mojim životom.
