Asim Brkan je bosanskohercegovački pjevač narodne muzike, a na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije se pojavio početkom sedamdesetih godina i bio u samom vrhu popularnosti, sve do devedesetih godina, kada se zbog rata u Bosni i Hercegovini povlači iz estradnog miljea. Prodao je na milione albuma, osvojio veliki broj nagrada, priznanja od publike, ali i muzičkih kritičara. Njegovi najveći hitovi iz tog perioda, definitivno su: „Jednom sam i ja volio“, „Najljepšu haljinu večeras obuci“, „Ko je majko onaj čovjek“…
Definitivno je ostavio pečat na ex yu sceni a svoje vokalne kvalitete odlučio je nakon nekoliko godina pauze pokazati na velikoj sceni Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona Tuzla 16. decembra ove godine, kada je zakazan njegov cjelovečernji solistički koncert.
![]()
Zašto Tuzla, s obzirom na to da znamo da ste velki dio karijere proveli u Beogradu, a rođeni ste Mostarac?
– Pa, Tuzla je mene nekako od samih početak prihvatila, kada sam se tek pojavio na sceni bivše Jugoslavije. Za Tuzlu me vežu i lijepe uspomene još od kada sam iz Beograda preselio u ovaj lijepi grad. No, moja porodica i ja smo prije sedam godina preselili u Mostar, ali ja Tuzlu ne mogu zaboraviti nikad, budući da je moja supruga Tuzlanka. I to je jedan od razloga što sam želio da prvi koncert nakon nekoliko godina bude upravo u Tuzli.
Hoće li koncert biti samo u Tuzli, ili planirate obići još neke gradove?
– Mogu reći da koncertne aktivnosti kreće iz Tuzle, jer je to bila moja želja. Zato je tako. Nakon Tuzle u planu je održavanje koncerata u Zenici, Sarajevu i naravno mom Mostaru, budući da sam rođen tamo. No, vidjet ćemo.
Na određeni način ste pauzirali, ali ste ipak snimali nove pjesme?
– Sve ove godine sam radio na sebi. Sačuvao sam glas na određeni način. Imam i par lijepih muzičkiih numera novijeg datuma koje su pronašle svoj put do publike, ''Imali smo svoje vrijeme'' pjesma Dine Muharemovića i Mahira Sarihodžića, ''Čaša Blatine'', djelo Slavkonija i opet Mahira Sarihodžića, ''Sada mi se javljaš mila'', djelo je velikog Saše Lošića.
![]()
Zbog čega ste toliko godina čekali na održavanje koncerta?
– Neki kažu da sam koncerte već trebao raditi prije, ali ja sam jednostavno čekao da kruška koja je na vrhu drveta sazrije i da je onda uberem i da je zajedno pojedemo, kada požuti i bude ukusna. Ovo je ozbiljan projekat i u pripreme smo krenuli ozbiljno i studiozno. Nadam se da će se trud isplatiti.
Poznati ste i kao vrhunski interpretator sevdalinke, ne baštinitie i niste baštinili samo narodnu muziku?
– Ima i mnogo pjesama za koje ljudi ne znaju da ja baštinim. Tu je i neizostavna sevdalinka naravno. Ne mogu a da ne pomenem velikog muzikologa Edina Pandura, koji je za moju izvedbu sevdalinke „Sjetuje me majka“ rekao da je čak bolja od izvedbi nekih starijih interpretatora te naše pjesme. Neke moje izvedbe su ušle i u antologiju bh. sevdalinke i na to sam izuzetno ponosan. Vehid Gunić mi je jedne prilike rekao: Umrijet ćeš Asime, umrijećemo svi, ali niko pojedine pjesme i sevdalinke ne može i neće iznijeti kao ti.
Koliko Vam te riječi znače u današnjem vremenu?
– To mi je davalo i daje mi i dalje još višu draž i kuraž da pjevam još bolje, dok me grlo služi naravno. Nedavno mi je Merima Njegomir rekla: Jao Asime što Vas grlo dobro služi, ali nije htjela da kaže, Asime pa ti zaista pjevaš dobro (smijeh). Ja joj se i ovom prilikom zahvaljujem na komplimentu i pozdravljam je. Mi smo stare kolege.
Trebalo je smjelosti za jedan ovakav koncert, danas nije vrijeme kao prije?
– Svi moji koncerti prije su imali jačinu, to mnogi znaju. Ja nisam pravio koncerte kao epizode, jeli smo, pili smo, pjevali i onda se sve zaboravi. Ja sam nastojao da moji koncerti uvijek imaju eha. I mogu Vam reći da je prije zaista tako bilo. Međutim, vremena se mijenjaju.
S obzirom na to da znamo da imate mnogo prijatelja na estradi, pretpostavljam da ćete publiku obradovati i nastupom nekog velikog imena kao gosta na Vašem koncertu?
– Moja velika želja je bila da nam mom cjelovečernjem koncertu u Tuzli bude Cune Gojković, da ga ljudi makar malo vide, da barem sjedi u prvom redu. Cune Gojković voli moje pjevanje i kaže mi da ga podsjećam na njega. Ali kada sma prije nekoliko dana bio u Beogradu, otišao sam da obiđem moje kolege i stare prijatelje Cuneta Gojkovića, Bokija Miloševića i Acu Stjepića, ljude koji su mene iznjedrili, malo sam se razočarao. Oni su ista godišta i imaju po 85 godina. Cuneta Gojkovića sam kod kuće zatekao u pidžami, već tri mjeseca nije izašao na polje, dok je Aca Stjepić vitalan i vozi čak i automobil i dalje, Boki je također vitalan i dobro se drži.
Imate na miliona prodatih albuma u staroj Jugoslaviji, no šta mislite šta je publiku tada dovodilo na koncerte?
– Ja sam prodao preko pet miliona nosača zvuka u staroj Jugoslaviji. I stava sam naravno, da su hitovi ti koji dovode publiku na koncerte. Nadam se da ćete se složiti sa mnom. Samo album sa pjesmom „Najljepšu haljinu večeras obuci“ je prodat u dva miliona primjeraka.
Još jedna zanimljiva činjenica se veže za Vaše ime od ranije. Nikada niste pjevali u diskotekama, na svadbama… Zašto?
– Meni niko ne brani, ali ja ne želim da pjevam u kafićima, diskotekama. Nemojte me samo pogrešno shvatiti. Ja to ne potcjenjujem, već cijenim, ali to je odabir mojih kolega. Ja nikada nisam pjevao ni na svadbama. Ja volim ljude raznih zanimanja i svugdje ću ući, i u zatvor i u bolnicu. Kome mogu da pomognem, pomoći ću. Ali ja ne mogu da prihvatim da recimo do četiri sata ujutro pjevam u nekoj diskoteci, a sutradan imam koncert u Zenici ili Sarajevu. Na kraju krajeva i moja publika će reći, pa Asime nisi ti taj čovjek koji njeguje lijepu pjesmu, ti nisi umjetnik, pjevao si u diskoteci za tri stotine ljudi, uzeo si novac a sada hoćeš da održiš koncert u dvorani. Ne ide to tako. Publika to zna procijeniti. Trebala bi da zna. Ja ipak držim do nivoa.
Kako ljudi reagiraju danas kada Vas vide na ulici?
– Ljudi mi pružaju ruku, pozdravljaju me, sjede sa mnom, bilo gdje da se pojavim. U Tuzli, Sarajevu, Beogradu, Podgorici, Banja Luci, ma bilo gdje. To je valjda zbog toga što sam ja prirodan od prvog dana, od mog prvog pojavljivanja. Nosim to iz svoje kuće, iz svoga Mostara. Na to sam ponosan. Naravno, nisam ja idealan, imam mana i vrlina, ali što je najbitnije nosi me iskrenost.







