Kada publika sluša neku pjesmu obično je poistovjećuje i pamti po izvođaču. Rijetki se upitaju ko je te pjesme pisao, gdje su snimane… Brojni autori, snimatelji i drugi koj su učestvivli u njhovom stvaranju ostaju u sjeni. Jedan od njih je i Zlatko Zlaja Sjerić, kompozitor, tekstopisac, aranžer, harmonikaš i vlasnik Studija „Sjerić records“ koji se nalazi u njemačkom gradu Majncu.
-To je usud koji prati autore. No, ne žalim se. Najvažnije je da pjesma koju napišem i sa nekim snimim postane hit i uđe u narod. Trudim se, i mislim da poprilično uspjevam u tome, da pjesme koje radim, traju dugo, da imaju određeni kvalitet. Većina onih koje stvaram imaju u sebi miris Bosne i balkanskog etna. Pored pjesama u duhu naše tradicionalne pjesme sevdalinke stvaram i neke za koje se može reći da su moderni folk. Za pjesme koje izlaze iz mog malog studija „Sjerić Records“ s pravom se može reći kako su to veliki hitovi, pjesme bez roka trajanja.
-Primjera radi, pjesma „Tebe nema“ koju su, pored Nihada Alibegovića, izvodili Marinko Rokvić i Zorica Marković nastala je prije trideset godina a i danas je mega hit. Slično je i sa pjesmom „Hej mala“ koju je, svojevremeno, snimio Omer Livnjak. Ona danas produžava svoj život jer je, u novoj obradi, izvodi Rifat Tepić. Trenutno radim jednu pjsmu za Marinka Rokvića i završavam vrlo interesantan album „Leti pjesmo“ sa Muhamedom Kočanom, interpretatorom sevdalinki iz Amerike koji se sa naslovnom pjesmom ovog projekta pojavio u revijalnom dijelu festivala „Ilidža“. Inače, kao autor često učestvujem na festivalima narodne muzike. Četiri puta moje pjesme su bile na Ilidžanskom festivalu, dva puta Velikoj Kladuši i oba puta su to bile pobjedničke pjesme, zatim na festvalima u Tuzli, na Miholjskom letu, Uteksu…
Teško je naći nekog od pjevača sa kojim nije sarađivao. Neki od njih su: Nihad Alibegović, Marinko Rokvić, Zoirica Marković, Angel Dimov, Vera Matović, Rizo Hamidović, Mišo Maunaga, Rifat Tepić, Hamid Ragipovć Besko, Asim Brkan, Muriz Kurudžija, Omer Livnjak, Sanela Sijerčić, Semir Hasić, Mirsad Jarović, Šeki Bihorac, Hasiba Agić… Enver Šadinlija ga je nazvao „najbosanskijim kompozitorom“, a rahmetli Vehd Gunić „autentičnim tumačem narodne muzike“. Neke njegve pjesme poput „Tebe nema“, „Hej mala“, „Ženo moja“, „Avlija“, „Komšija“, „Varalica“, „U Bosni je pjesma vječna“, „Lijepa Ajša“, „Leti lei sokle“, „Zbogom Ivana“… postale su evergrini i, uistinu, se za njih može reći kako su to pjesme za sva vremena, pjesme bez roka trajanja.
Pitamo ga da li se može živjeti od autorskog rada?
-Za one koji se legitimišu kvalitetom nema zime. Sebe smatram takvim. Istina, na prste jedne ruke mogu se izbrojati pjevači koji mogu napuniti neku od diskoteka bilo u Evropi bilo u Bosni i Hercegovini. Neki su se toliko umislili da u svojim pričama pune stadione a u stvari nastupaju po običnim birtijama u kojima je glavna atrakcija igranje po stolovima i štipkanje pjevačica za guzu. U zvjezdanom moru neki su se poodavno utopili ili pokušavaju plivati ne shvatajući da im je voda već došla do grla. Mnogim pjevačima sam pomogao. Međutim, rijetki se sjete da pomenu na koji način i uz čiju pomoć su došli do zvjezdanog trona. Nikom ne zamjeram. Za svoj novac svako može otići da radi gdje i sa kim želi. Pjevači su ko vjetar i magla. Odu pa opet dođu. Kad tad vide da im na drugim mjestima bacaju prašinu u oči.
-Istina, oni koji su do jučer trčali po Srbiji su mi pomalo nadigli cijenu. Valjda nemaju obraza meni ponuditi manje nego li su davali tamo. Sad sam mirniji. Manje radim a više zaradim – kaže za “Express” Zlaja Sjerić.
https://www.youtube.com/watch?v=WOs1S98XAhs
