Primanje laureata "Specijalne Expressove nagrade" na manifestaciji "Express i ja" Nihada Alibegovića je zatekla u trenutku njegovih nagomilanih obaveza u muzici, pripremama za odlazak na turneju u Ameriku, pa i jedna od neželjenih epizoda u ljudskim životima – gubitak oca.
Odmjeren osmjeh
No, čovjek kakav je Nihad satkan od poštenja, profesionalizma i gordosti uspio je sve da posloži na svoje mjesto pa je i uz nagovor svojih bližnjih, kolega iz muzike i prijatelja prihvatio da se pojavi na velikoj sceni u Zetri. Nikome ništa nije govorio i niko na njemu nije mogao ni na tren primijetiti previranje u njegovoj duši. Odmjeren osmjeh ponudio je i svojim fanovima i publici koji su ga uz ovacije i ispjevavanje njegovih numera "Burma" i "Zelena" bodrili te noći.
Ostavio je zapanjene sve one koji i nisu znali koliku popularnost Nihad nosi sa svojom karijerom jer on to jednostavno iz svoje urođene skromnosti nikada ne želi da ističe. Ne voli da se hvali pa ni onim sa čim bi trebao. A to je da je jedan od najtraženijih pjevača ne samo kod nas i u regiji, nego i šire.
Po silasku sa scene dočekali su ga prijatelji koji ga iskreno podržavaju, bodre i vole sa čestitkama i uz komentare da mu se naprosto dive. Veliki broj mladih ljudi došao je isključivo radi njega, neki od njih su mu čak pravili društvo, no čini se da je ipak Nihad gledao momenat kada će napustiti dvoranu i otići u kućni mir.
Izvor blizak njemu kaže je Nihad bio itekako obradovan prijemom kod publike, čestitkama naročito od orkestra Miše mijatovića koji svi ponaosob cijene i poštuju Nihadovu interpretaciju. Osjetio je, kaže, tu svesrdnu podršku od mnogih svojih prijatelja a onda u trenutku kada je držao mikrofon na sceni sjetio se kada je prije nekoliko godina razgovarao sa rahmetli ocem, te kada mu je i kazao "molim te kad ja umrem zapjevaj mi pored mezara". Njegov babo je, pričao je Nihad prijatelju, mnogo volio da ga sluša i ta mu je rečenica naum pala i kada ga je spuštao u kabur.
Sve nedaće
– Muziku i pjevanje obični smrtnici doživljavaju kao isključivo veselje. A muzika je meni rad. Istina, volim da radim svoj posao jer sam se za njega i opredijeli. Posao kao i svaki drugi, raditi se mora jer od toga se živi. Svoja vlastita preživljavanja i sve nedaće u životu ostavljam u u kući kada krenem da radim. To je samo teža i bolnija strana našeg posla i kada si tužan pjevaš i ne skidaš osmijeh – prepričao je Nihad koji je tu večer nastup posvetio svom rehmetli ocu.
Naravno i mi poštujemo ovako Nihadovo razmišljanje a ponosi se da je baš njemu pripala nagrada koju su mu dodijelili čitatelji našeg lista.
