Čak je i moj muž stao na njenu stranu. Bila sam šesti mjesec trudnoće, otišla sam kod roditelja na dva dana, a kada sam se vratila svašta su mi rekli. Svekrva je rekla kako sam ta dva dana bila kod ljubavnika, a muž kako to nije njegovo dijete. Izbacili su me napolje.
Nisam mogla da vjerujem s kim sam živjela. Bilo mi je teško, razmišljala sam kako se vratiti roditeljima, a stomak do zuba. Nisam imala posla. Bojala sam se šta će ljudi reći. Onda sam prelomila, borit ću se. Vratila sam se kod roditelja i oslobodila pakla.
Pomogli su mi da stanem na noge, zaposlim se. Beba je zdrava, preko suda sam dokazala očinstvo i dužan je plaćati alimentaciju. Sada bi želio da se pomirimo, ali ne pristajem na to. Pokazali su kakvi su. Ne želim da jednog dana naudi meni ili mom djetetu.
Uvijek postoji način. Da sam se bojala tražiti pomoć, ko zna šta bi se desilo. Nađite nekoga, povjerite mu se. Prijatelju, komšiji ili nekom udruženju. Ne pristajte da ostajete u tom paklu ili da se vraćate u njega. Mnoge žene misle da nemaju kud jer nisu zaposlene, ali ponavljam, uvijek postoji neki način – ispovijest je jedne žene, žrtve porodičnog nasilja.
