Pjevačica narodne izvorne muzike Merima Njegomir objašnjava zašto se pridružila mnogobrojnim kolegama kako bi zajedno zapjevali u čast pokojnog Tome Zdravkovića, koji 25 godina nije među živima. Ona ističe da je Toma ostavio neizbrisiv trag u domenu prave narodne i kafanske muzike i da to niko poslije njega nije uspio da uradi. Ovom jedinstvenom muzičkom spektaklu Merima se danima radovala, jer je veoma cjenila najvećeg estradnog boema, čije hitove i dan-danas rado izvodi.
– Sa zadovoljstvom sam prihvatila poziv organizatora da zapjevam u Tominu čast. Lijep je povod za okupljanje sa kolegama. Imali smo probe danima i sve je prošlo odlično – priča za uzbuđenjem u glasu Merima i prisjeća se dragog kolege:
– Ostao mi je u sjećanju kao jedan dobar kolega, kao čovjek koji je živio za pjesmu, koji je to radio s ljubavlju i srcem, sa jednom čistom emocijom i zato je toliko uspio. Sa druge strane, uspeo je da posle 25 godina svima nama djeluje kao da je i dalje živ, a ne da je umro. Mislim da takav slučaj ne postoji u svijetu. Imam utisak kao da je njegov duh tu stalno sa nama. On je i dalje prisutan i na radiju, i na televiziji, ali i u kafani. Njegove pjesme se i dalje svuda čuju i rado slušaju-
Sa sjetom u glasu Merima nam prepričava kako je nekada pjevala na zajedničkim koncertima sa Zdravkovićem.
– Naša profesija je ranije bila humanija. Ranije smo po mjesec dana pjevali na tadašnjim „Hit paradama”. Po mjesec dana smo pjevali i družili se, znali smo se u dušu. Družili smo se, putovali zajedno na koncerte. On je često pjevao u Sarajevu, kao i ja, tako da me najviše sjećanja kada smo nas dvoje u pitanju veže za taj grad. Tamo smo se najbolje družili i provodili – završava Njegomirova.
