Aristotel je rođen oko 384. godine p.n.e. u malog gradu Stagiru, na sjevernoj obali Grčke. Njegov otac, Nikomah, radio je za makedonskog kralja Amintasa III. Iako je Nikomah umro kada je njegov sin bio mali, Aristotel je održavao vezu sa makedonskim kraljevstvom do kraja svog života. O njegovoj majci malo se zna, ali se pretpostavlja da je preminula kada je Aristotel bio mlad.
Nakon očeve smrti, brigu o dječaku preuzeo je njegov daidža. Kada je Aristotel napunio sedamnaest godina, daidža ga je poslao u Atinu kako bi stekao visoko obrazovanje. Atina se tada smatrala najvažnijim akademskim centrom. U Atini se upisao na Platonovu Akademiju, najbolju obrazovnu instituciju Grčke, i postao njegov učenik. Kada je Platon umro 347. godine p.n.e. Aristotel nije naslijedio njegovo mjesto direktora Akademije, jer se nije slagao sa nekim njegovim filozofskim studijama.
Nakon Platonove smrti Aristotelov prijatelj Hermijas, kralj Atarnije, pozvao ga je na svoj dvor. Tamo je proveo tri godine i upoznao Hermijasovu nećaku Pitiju, koju je potom oženio. Par je imao kćer Pitiju, nazvanu po majci.
- godine p.n.e. makedonski kralj Filip II zaposlio je Aristotela da podučava njegovog trinaestogodišnjeg sina, Aleksandra Velikog. Filip II i Aleksandar veoma su ga poštovali, pa je dobijao veliku novčanu nadoknadu za svoj rad na makedonskom dvoru.
Godine 335. p.n.e. Aristotel je otvorio svoju školu u Atini koju je nazvao Licej. Većinu svog vremena provodio je u Liceju predavajući, istraživajući i pišući. Pošto je volio da se šeta oko škole dok drži predavanja, njegovi učenici, koji su bili primorani da ga prate, dobili su nadimak „peripateti”, što znači „ljudi koji šetaju“. Učenici Liceja izučavali su fiziku, matematiku, filozofiju, politiku i mnoge druge predmete. Jedan od predmeta za koji su se učenici najviše interesovali bila je historija umjetnosti. Učenici su takođe zapisivali svoje nalaze, pa se tako u školi nalazila velika zbirka spisa koji su, prema riječima historičara, činili jednu od prvih velikih biblioteka.
Iste godine kada je Aristotel otvorio Licej, njegova supruga Pitija je umrla. Nedugo potom, stupio je u vezu sa Herpilijom, ženom koja je poticala iz mjesta u kom je i on rođen. Prema nekim historičarima, ona je bila Aristotelova robinja, koju mu je poklonio makedonski kralj. Pretpostavlja se da ju je oslobodio, a potom oženio. Imali su sina kome su dali ime po Aristotelovom ocu Nikomahu. Svom sinu posvetio je filozofsko djelo „Nikomahova etika”.
Kada je Aleksandar veliki iznenada umro 323. godine p.n.e. nova makedonska vlada optužila je Aristotela za bezbožnost. Kako bi izbjegao suđenje, pobjegao je iz Atine na ostrvo Eubeja, na kom je proveo ostatak svog života.
Aristotel je takođe napisao mnoge radove o umjetnosti, kao što je „Retorika“ i o astronomiji – „O nebu“. Zatim je napisao rad „O duši” u kom je sa diskusija o astronomiji prešao na diskusije o psihologiji čovjeka. Njegovo pisanje o tome kako ljudi vide svijet oko sebe postavilo je temelje moderne psihologije.
Godine 322. p.n.e, samo godinu dana nakon što je pobjegao od makedonskih vlasti, Aristotel se teško razbolio i umro.