Ona lijepa vremena za muziku iznjedrila su vrhunskog muzičkog stvaraoca Ljubu Kešelja. Harmonikaš, kompozitor, pjevač… Za svoj muzički rad od početka dobivao pozitivne reakcije i ocjene javnosti i muzičkih kritičara. On je. U svaku svoju pjesmu ugradio poneku folklornu nijansu. Jednostavno, nikada se nije odrekao izvornosti. I u vremenu gospodarenja turbofolka gdje je taj stepen moderniteta poželjan on to opet dozirano čini, uporedo se boreći i dalje za nacionalno blago balkanskog podneblja.
Ljubo Kešelj je rođen u Sarajevu 1950. godine dok mu je porodica živjela u selu Draževići kod Kiseljaka. Obrazovao se u Sarajevu jer je sa sedam godina njegova porodica doselila u taj grad. Bio je dobar učenik ali muzika mu je zaokupljala pažnju. Sa osam godina dobio je harmoniku i priključio se KUD-u Ivo Lola Ribar. Vrlo mlad je počeo biti angažiran po kafanama. U vojsci koju je služio u Valjevu svirao je u vojnom orkestru na igrankama i priredbama pa je već ‘68. realizirao prvu singlicu „Alma ti si moja“. Vraća se kafani koja je itekako birala muzičare i pjevače po osnovi kvaliteta. Svirao je sa svoljim bendom i pjevačicom Verom Škrobanović u Brezi gdje ga je primjetila Silvana Armenulić. Oduševila se njegovom svirkom i poželjela ga u pratećem bendu.
Meho Puzić je bio brži i pridobio ga sebi a on pun kreativnog naboja i znanja uporedo sa angažmanima nije zapostavljao svoju ljubav prema komponovanju. Rijetko ko zna kakav je neizbrisiv trag u muzici svojim pjesmama ostavio Kešelj sa više od 1.200 numera. Svojim „mekim“, toplim, nevjerovatno ubjedljivim vokalom ispjevao je pjesme „Što mi pružiš ruku na rastanku“, „Svud se dičim što na baba ličim“, „Ja vrgolan i moj deda“, „Sirotani“, „Kako da te sutra zovem“… Sve zabilježeno na brojnim singlicama i LP pločama.
Njegovo stvaralaštvo su snimali i njegove brojne kolege pjevači. U prvom redu Ljubina nekadašnja supruga Zorica Brunclik s kojom je živio devet godina u braku i sa kojom je dobio kćerku Miljanu. Meho Puzić kome je Ljubo vječno zahvalan za pruženu šansu za iskazivanjem svog znanja. Talenat je preduslov koji nije dovoljan, potrebno je to usavršavanje i hvatanje u koštac sa osjećajem dužnosti prema tom „zanatu“. U Beograd je ‘88. otišao tražeći svoje mjesto jer u BiH je bilo sve popunjeno sa Šerbom, Jovicom, Ratom, Omerom već afirmisanim harmonikašima.
Našao je svoje mjesto! Svoj plodni autorski opus širi sa vrhunskim pjevačima sa kojima inače voli raditi jer nerijetko kaže da iskusni pjevači nadograđuju ono što je on zamislio sa svojim iskustvom. A zauzvrat su dobivali htove od kojih ćemo samo neke izdvojiti Mitra Mirića „Voli me danas više nego juče“, Zorica „A tebe nema“, „Tecite suze moje“, „Ti si moje najmilije“… pa Merima Njegomir „Mezimica“, Radiša Urošević „Rado, bela Rado“, Meho „Žena prijatelja mog“, Asim Brkan „Najljepšu haljinu večeras obuci“, Sena Ordagić „Gubim te“, Ana Bekuta „Tu sam ruku da ti pružim“, „Tugo moja crnooka“… Ljuba Aličić „Muški sam je ostavio“… podugačka je lista mega hitova koji su trajali, traju i trajaće zasigurno jer nose vrijednost neprolaznog kvaliteta.
Sevdalinke i izvorne pjesme i dalje njeguje, snima sa pjevačima koji osim savremene folk kulture, vole se dokazati i zabilježiti sa tradicionalnom muzikom. Autor neprolaznih hitova Ljubo Kešelj nastavlja svoj kreativni proces. I danas stvara i producira za šta je nagrađen mnogobrojnim priznanjima.
Ljubo Kešelj, čuvši jedne prilike Vidu Pavlović, se naprosto opčinio njenim glasom. Nije je još upoznao a komponovao joj je pjesmu „Tecite suze moje“. No Zorica je bukvalno otela od Ljube i uzela za sebe. Ipak, Vidin zadnji album je Ljubo snimao i poklonio joj dvije numere.
Nakon Zorice Brunclik Ljubo je u braku sa pjevačicom Senom Ordagić već tri decenije sa kojom ima kćerku Mariju koja im je podarila unuku Lenu. Nerijetko kaže da je u braku sa Senom konačno stao objema nogama na zemlju, te da je ona prava žena, sjajna umjetnica donijela stabilnost njegovom životu koji je do tada bio čista ludorija.
Na turnejama u to zlatno doba 70-tih i 80-tih putovali svi pjevači jednim autobusom. Da bi ubili dosadu igrali su tombole. Jedna maršuta je bila od Zaječara do Titograda. Kada su stigli u tadašnji Titograd, a sadašnju Podgoricu, začula se Lepa koja se obratila vozaču kazavši da obiđe jedan krug oko grada da bi završili tombolu koju je Ljubo često lažirao čisto iz zezanja.
I Zorici Brunclik je, dok je bio s njom u braku, bio u pratećem bendu „Ilidža“. Nakon raskida braka njihovu kćerku Miljanu nije čuo ni vidio 20 godina. Zorica se pravda riječima da čim ne voli majku, ne voli ni kćerku. A on šuti i veli da to ne bi dijelio sa javnošću, da je to za njega bolna tema i bolna strana njegovog života.
