-Oni koji znaju i hoće da rade svakako mogu- rekao nam je u svom posljednjem razgovoru za naš list Amir Bjelanović Tula, multi instrumentalista, kompozitor i aražer, na upit da li se u Bosni i Hercegovini može živjeti od svog autorskog rada.
Istina, da snažnije funkcioniše zaštita autorskih i izvođačkih prava sahan bi na, zasigurno, bio puniji i sočniji. No, ne žalim se. AMUS i AIS, sad za sada, utiru puteve koji će omogućiti da i stvaraoci, na neki način, dođu na svoje i, uistinu, počnu živjeti od svog, intelektualnog, rada- kazao je u svom posljednjem intervjuu.
Neke stvari su postavljene na svoje noge i sve ide ka tome da će i za nas doći bolji i svijetliji dani. Mi stariji pamtimo neka dobra vremena iza nas kad se išlo po turnejama, sviralo po 200 dana u kontnuitetu i kada je od svirke, uistinu bila, ko što se u jednoj pjesmi kaže, „para puna vreća“- rekao je on.
Dok sam svirao sa grupom „Merlin“ nisam puno mario za novac i autorski rad. Pred očima su mi bili samo gitara, lijepa garderoba, pokoja curica…. To su vremena koja će vječno ostati u mom sjećanju. Sa Muhamedom Fazlagćem Fazlom bio sam dio tima koji je sa pjemom „Sva bol svijeta“, našu zemlju redstavljao na „Eurosongu“. Sarađivao sam sa Mladenom Vojičićem Tifom i brojnim, drugim, zvijezdama. U posljednje vrijeme napisao sam i neke hitove koji opsjedaju vrhove muzičkih top lista. Neke od tih pjesama su „Sto zora“ koju izvodi Enes Begović, „Ove magle, ove zime“- Osman Hadžić, „Voda do koljena“ -Mladen Vojičić Tifa.
Neki kažu da bi Država značajnije trebala stati iza zaštite autorskih prava?
-Ja sam se do sada uvijek više uzdao u svoju gitaru nego li u državu. Trošio samo ono što sam svirkom zarađivao. Neke zakonske norme su dobro postavljene. No, do nas je. Kako ih budemo provodili u život tako će i svima nama biti bolje.
