Nedavno nam se za pomoć obratila gospođa Viktorija Delić koja je, kako je tvrdila, željela pronaći svoju majku. Viktorija, koja je odrasla sa udomiteljima, neposredno pred rat dobila je ime svoje majke i krenula u potragu.
Faksimil našeg teksta prije koji je izašao prije nekoliko brojeva
Pokidane veze
Kako nam je kazala, pokucala je na njena vrata, pričala s njom ali iako joj je ona tvrdila da joj nije majka, Viktorija kaže da joj je srce govorilo drugačije. U prvi momenat možda je bila povrijeđena što je "majka" ne želi, ali godinama kasnije nalazila je svakakva opravdanja i bila spremna za oprostiti joj.
Pokušala ju je pronaći, ali rat je učinio da su se veze pokidale i "njenoj majci" se gubi svaki trag.
I ne sluteći da u ovoj prići ima neistine, a sa željom da pomognemo gospođi i sastavimo razdvojene, prozvali smo našu glumicu Džemilu Delić, za koju je naša sagovornica tvrdila da joj je majka. Nismo išli za tim, kao što već rekosmo, da bi neko javno imenom i prezimenom pozivao majku u zagrljaj a da nije sto posto siguran u to, i da tako možemo nekome nanijeti štetu bilo kakve vrste. A sudeći po pismu koje nam je uputila glumica Džemila Delić i te kako smo pogriješili, te ovaj demanti koristimo ujedno i kao izvinjenje za nanesenu bol.
Naime, samo nekoliko dana nakon objave našeg intervjua sa Viktorijom Delić, javile su nam se neke javne ličnosti iz svijeta glumišta, oni koji su se družili sa Džemilom nekad, a koji i danas imaju kontakt s njom, sa tvrdnjom da u cijeloj priči nema niti djelić istine. Vrlo brzo stigao nam je i demanti od "heroine pozorišta", kako su nekada zvali Džemilu Delić.
U svom demantiju Džemila kaže da su posljedice objavljenog intervjua nesagledive i da nije samo ona bila uznemirena cijelom pričom, već kompletna njena familija.
– Istina je da se zovem Džemila Delić. Istina je da sam bila glumica sarajevskog Narodnog pozorišta. No, notorna je i veoma drska izmišljotina da sam majka Viktorije Delić. Također, istina je da me je izvjesna Viktorija Delić nazvala jedne prilike u Sarajevu, tražeći majku Džemilu Delić, no još tada sam joj rekla da se zovem Džemila Delić,ali da nisam njena majka i da nikada u žvotu nisam rađala, te da je ona već treća osoba koja mi se javlja tražeći majku Džemilu Delić – kazala je glumica te nastavlja:
Klimave priče
– Pitala me je da li može da me vidi. Naravno, nemajući razloga da bilo šta krijem pozvala sam je i pokazivala joj moje pozorišne fotografije iz sedamdesete godine (kada ona tvrdi da je rođena), gdje sam punom parom bila angažovana radeći u Narodnom pozorištu Banjaluka. Ne ulazeći u daljnu analizu njene vrlo klimave priče, želim samo da kažem da me je ovaj intervju veoma uznemirio, zbog neutemeljenih izjava, zloupotrebe moga imena, širenja laži, uznemiravanja moje rodbine i prijatelja. A, pošto danas (hvala bogu!!!) postoje neoborivi načini da se to dokaže (DNK analizom), spremna sam na to 100%, unaprijed tvrdeći da Viktorija Delić i ja nemamo nikakve veze – kazala je Džemila.
Heroina pozorišta
Džemila je 13 godina bila glumica tada Narodnog pozorišta bosanske Krajine Banjaluka , a poslije sve vrijeme glumica Narodnog pozorišta Sarajevo. Banjalučani su naprosto bili ludi za njom. Bila je ljubimica grada i heroina pozorišta, kako su je zvali. Proslavila se ulogama "Hasanaginice" i Anike u "Anikinim vremenima" kao i u mnogim drugim, uz bezbrojne nagrade i priznanja.
U sarajevskom Narodnom pozorištu ostvarila je niz istaknutih uloga u predstavama "Prosjačka opera", "Češalj", "Mašina na vodu", "Izgubljeni sin", "Putujuće pozorište Sopalović", "Mrtve duše" i mnogim drugim.
Sve vrijeme rata ostala je u Sarajevu, gdje je svaki dan, često pod "kišom granata", odlazila na RTV Sarajevo, snimajući mnoge emisije na radiju i tv, i tada najslušaniju emisiju radija BiH – "Pokidane veze", kako kaže, u nadi da pomogne spajanju pokidanih veza: porodičnih, roditejlskih, komšijskih.
I vratimo se na početak priče… i mi smo samo imali nadu da ćemo pomoći u pokidanim vezama i jedno djete vratiti u majčin zagrljaj.
