Ovih dana očekuje se izlazak ljetnje kompilacije "Croatian Summer by Alka" sa singlovima posljednjih deset godina Alke Vuice Tim povodom kaže da je stilski ostala dosljedna sebi i da ćemo morati još malo pričekati neku novu Alku, ali album ipak donosi i jednu za nju netipičnu pjesmu. Riječ je o singlu "Boje Croatije", za koji će uskoro snimiti i spot, a posvetila ju je svima koji su otišli iz Hrvatske trbuhom za kruhom.
Inspiracija
Zašto ste odlučili progovoriti o odlasku mladih iz Hrvatske?
– Jako me pogađa situacija u zemlji i sve što prolazimo, a naročito taj strašan odljev i odlazak mladih. Zemlja u kojoj mladi ne vide svoju budućnost ni ne može imati budućnosti. Strašno je to da danas mladi odlaze kao naši djedovi i bake. Jedina je razlika od tada u stihu: "Lako ćeš me naći, imaš internet". Zar to nije užasno?
Da li ste vi ikada zažalili što niste otišli u inostranstvo i tamo gradili karijeru?
– Ne mogu reći da žalim što u mladosti nisam otišla, ali pretpostavljam da bi mi život vjerovatno drugačije izgledao. Ja sam pjesnikinja, a pjesnici su vezani za svoj jezik. Osim jezika i pjevanja, uz Zagreb me veže i sin Arian koji, iako je studirao u Londonu, nikad nije odlučio otići iz Hrvatske i vratio se u Zagreb. Često odlazi tati u Pariz, ali svoj život želi graditi ovdje. Vezan je za Zagreb i Hrvatsku.
Sa sinom vas povezuje i muzika, jer je on di džej. Žanrovski ste u različitim vodama, ali da li ga savjetujete?
– Zadivljena sam njegovim znanjem o produkciji, o današnjoj muzici zna mnogo više od mene. Iako bi se očekivalo da ga savjetuje majka s dugogodišnjom karijerom, prepustila sam mu da sam bira svoj put. Ipak, majčino mišljenje puno mu znači. Kada je savjet potreban meni, ne ustručavam se pitati okolinu. Pitam svoje prijatelje šta misle o nekoj pjesmi, naročito saradnike. Ali, onda mi moj dragi prijatelj Zrinko Tutić odvrati: "Vuica, ti samo trošiš tuđe vrijeme, uvijek pitaš, pa opet napraviš po svome". Inspiracija je ta koja je vodi u stvaralaštvu.
Šta vas inspiriše?
– Jako je važna inspiracija, i još uvijek u nju vjerujem više nego u išta drugo. Prave pjesme uvijek su negdje i same dođu, a ja ih samo zapišem. Inspiraciju pronalazim svugdje, a posebno mi pomaže depresivna pjesnička priroda koju ne pokazujem u javnosti i koja se vidi isključivo u njezinoj poeziji. Pokreće me unutrašnji svijet, a impuls mi daje ono što me rastužuje, ljuti, usrećuje…
Imate li neke rituale?
– Volim popiti prvu kafu u krevetu, pročitati nešto, polako se razbuditi, pisati noću dok grad spava, a ja bdijem…Kao i većini pjesnika, ljubav je ta koja me pokreće
Jeste li neku pjesmu posvetili svojim ljubavima?
– Sve su moje pjesme djeca mojih ljubavi. Zlatko je moj divan prijatelj, partner u smijehu, razumijevanju života, sreće, tuge, čovjek s kojim mogu sve podijeliti. Srodne su duše i naši prijatelji koje biramo u životu i koji nisu uz nas vezani rodbinski, seksualno ni ljubavno, a opet postoji beskrajna vezanost za njih. Ipak, bez obzira na to što Zlatka smatram čovjekom svog života, s njim ne planiram udaju.
Zbog čega?
– U mojim godinama prekasno je za udaju, ali da to nikad nije ni bila moja velika želja. Sklapanje braka ionako je ugovor, ekonomska zajednica s pravima i obvezama. Ljubav nema ništa s tim. To je neka moja vizija braka.
Gdje idete na ljetovanje?
– Što sam starija, sve više volim istraživati i ići u nepoznato. Grčku obožavam, a još nisam bila na Santoriniju, koji me privlači poput bajke. Nema problema s kupanjem u toplesu, ipak radije biram skrivene plaže. Ne volim se izlagati takvim situacijama pa više volim osamljene uvale, zato najviše volim biti na brodu i to je idealno ljetovanje. Ipak, većinu ljeta provest ću u Zagrebu. Posljednjih nekoliko godina volim što duže ostati u Zagrebu, ne prijaju mi gužve na moru, a kod kuće imam stalno nekog posla. Volim u miru pisati ljeti, fali mi samo bazen u vrtu. Volim plivanje. Uvijek odem malo u Istru, na Brijune, ponekad na Hvar. Malo pjevam, malo se odmaram
Osim s njenim specifičnim glasom, javnost vas često povezuje i sa šarenilom boja odjeće koje su odraz karaktera. Planirate li neki novi stajling?
– Volim se igrati, obožavam boje, maštovitost, na kraju krajeva, prirodu. Zamislite da su stabla crna, nebo sivo i trava smeđa i da nas samo to okružuje, a da su svi cvjetovi bijeli! Kakav bi užasan svijet to bio. Poštujem ders kode i oblačim se po tim pravilima kada su nužna. Po izboru boja, uređenja, odijevanja ili hrane pjevačica čak procjenjujem i ljude. Svoju kuću aranžiram prema godišnjim dobima. Volim da mi je ugodno oku i toplo oko srca u mom domu. Ne bih mogla živjeti u asketskom prostoru ili u salonu dizajniranog namještaja i odjeće bez svoje specifičnosti. Kad vidite kako je neko uredio kuću ili kako se oblači to puno govori o njegovoj prirodi
Cirkus
Šta kaže vaš partner Zlatko Arslanagić Harbe na vaš način oblačenja?
– Kad smo se tek upoznali, moj me Zlatko dok sam kupovala neke sandale u tri boje pitao: "Je l' tebi neko radio u cirkusu?" Plakala sam od smijeha. On tada nije znao da sam ja kao dijete jedino žalila za time što moji roditelji nemaju cirkus ili bar lunapark, takav mi se život činio najljepšim na svijetu.
U Sarajevu kao kod kuće
"Vidimo se u Sarajevu" je okončana. Možemo li očekivati nastavak?
– Meni je to bilo jedno divno iskustvo i sam život u Sarajevu. Od jeseni ćemo vidjeti da li emisija ide dalje. Nadam se da će biti prilike za još druženja, a ja sam u Sarajevu već kao kod kuće.
