Na Paradi ponosa (CSD) u njemačkom gradu Frankfurtu razgovarali smo sa ženom /muškarcem koja je svojim izgledom privlačila pažnju mnogobrojnih posjetilaca, a porijeklom je iz Hrvatske.
-Rođena sam, narasla sam i porasla sam u Šibeniku, kao muško dijete mojih roditelja. Rođena sam Dalmatinaka, sa imenom Marko, a kada se u javnosti pojavljujem kao žena i to atraktivna žena onda se odazivam na ime Adila.
Da li si operisan, mislim na grudi i na intimne dijelove tijela?
-Ne nisam, a svi koji me poznaju, znaju da ja uspijem uvijek izgledati jako feminin, da budem kao pravo žensko, bez ikakvih operacija i hormonalnih tableta.
Pa, kakav život živiš u Frankfurtu, kao muškarac ili kao žena?
-Kao muško i zaposlen sam u kozmetičkoj branši, samostalan sam. Život mi je jako turbulentan i nikada mi nije dosadno.
Kada se oblačiš u ženu?
-Kada su ovakva dešavanja kao Parada ponosa ili kada sam bukirana u jednom frankfurtskom klubu ili kad imam neku intimnu noć.
Sa kojim tipovima muškarca ideš u krevet?
-Jedan homoseksualac neće nikada sa mnom otići u krevet, dok jedan pod navodnicima hetero muškarac to čini sa zadovoljstvom. To su pravi hetero muškarci ili biseksulaci koji imaju djevojku, ženu, a imaju taj neki fetiš da probaju seks sa muškarcem obučenim u ženu. Dakle oni ne žele seks sa normalnim muškarcem, već sa transvestitom, pa tako zavaravaju sami sebe. Dakle uzimaju mene kao žensku pojavu sa penisom.
Da li tvoji roditelji i tvoja porodica znaju za tvoj život transvestita?
-Da, moji roditelji znaju, kao i moja uža porodica i u njima imam veliku podršku. Svi me mnogo vole. Imam jednu krasnu obitelj, koja respektira moj način života. Imam jako moderne i kultivirane roditelje, koji nisu neki seljaci iz Hrvatske. Oni su visokoškolovani i jako tolerantni.
Da li bi kao takva, tako obučena smjela slobodno prošetati ulicama Šibenika?
-Naravno, zašto da ne. S obzirom da izgledam fenomenalno, skoro pa kao prava žena, nemam nikakav strah to i učiniti. Ja sam jako pozitivna osoba, pa bi čak voljela i da upoznam nekog zgodnog Šibenčanina da se zaljubim.
Šta bi volio/voljela, da se udaš ili da se oženiš?
-Meni ne treba nikakva crkva ili nekakva ženidba kao dokaz ljubavi prema nekome. Znam mnoge bračne parove koji su se vjenčali, pa se onda razveli, sve otišlo k vragu. A, neki su bili u braku zbog roditelja, a da ne bi slučajno saznali da su homo ili lezbijka. To je za mene grozno. Bitno mi je imati nekog pored sebe koji će me voljeti i poštovati, pa ovako ili onako nije bitno.
Da li razmišljaš da promijeniš pol?
-Ne, ni u kom slučaju. Ja ima taj neki seksualni tik da se oblačim sa vremena na vrijeme u ženu, da se seksam sa pravim muškarcem tako, da u meni muškarci gledaju njihovu boginju. Da ih provociram, zavodim i potrošim u krevetu. Svi su jako pozitivni pored mene i hvale moj izgled. To je jednostavno jedan seksulani tik. Ja se ne osjećam zarobljenim u mom muškom tijelu.
Da li tako obučen/obučena možeš novac da zarađuješ?
-Naravno, i to mnogo novca. Imala sam oženjenog ljubavnika iz Hrvatske, jednog muzičara, koji je htio sve ostaviti zbog mene, porodicu, karijeru. Ali, čim je otišlo toliko daleko ja sam sve to prekrižila.
