Zvonimir Đukić Đule već tri decenije prisutan je na muzičkom nebu . Svojim prepoznatljivim vokalnim izražajem, stavovima i odabirom riječi nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nedavno, je sa grupom “Van Gog” izdao 10. studijski album, koji nosi naziv “More bez obala”. Na pitanje kako to njegovo more nema obalu, Đule je na sebi svojstven način odgovorio za “Scenu”:
– Da, nema ga. Bili smo dovoljno hrabri da iz zjenice oka svoga izgubimo tu obalu i da se otisnemo u neizvjesnost na daleku pučinu. Plovimo morem onako kako nam godi senzibilitetu i ne priklanjamo se nikome. Radimo albume kakvi nam gode i ovo je onaj za koji neću prećutati da mi je najdraži.
Koliko je teško ploviti svih tih godina, a ne prikloniti se aktuelnom muzičkom taboru?
– Kompromise nekada nije loše praviti, ali u njemu nikako ići ispod crvene linije dostojanstva. Nismo se priklanjali, bili smo svoji i zato nam se albumi razlikuju od turneje do turneje. “Van Gog” nema taj luksuz da se ponovi i on nikada sebi ne bi dozvolio da na nekom sljedećem podsjeća na one prethodne. To nas ne bi činilo sretnima.
Pričate o ljubavi u roku, ali na jedan lijep, ne banalan način?
– Mi jesmo kao ljudi neumjereni u svemu, ali nismo bahati. Banalni sadržaji koji dolaze sa malih ekrana iz različitih formata koji vrijeđaju inteligenciju mladim ljudima ne prijaju nam. Mi smo od onih koji glasno kažu ne besmismislenim sadržajima, neprimjernim slikama i tekstovima. Danas je mnogo važnije kada je koja sumnjiva starleta dobila menstruaciju nego da li je neki mladi fizičar dobio nagradu na nekom takmičenju gdje je predstavljao Srbiju.
Pričali ste da rijalitiji guše i zaglupljuju našu naciju. Da li ste omekšali stav u međuvremenu?
– Nije se ublažio. To je naša dužnost kao roditelja. Bavimo se javnim poslom i samim tim snosimo dio odgovornosti u obraćanju putem medija. Više se obradujem kanalu “Enimal planet” gdje gledam životinje koje žive u skladu sa svojom prirodom nego kad gledam program u kojima se veliča neki sumnjivi moral i ljudi bez korijena, bez imena. Samo se barata nadimcima.
Da li ste ipak čuli za neke od rijaliti učesnika?
– Ne želim da čujem. I da sam čuo ne bih zapamtio ime. Za mene je to besprimjerni sadržaj. U naše vrijeme su se izdavale ploče koje su bile neprimjerenog sadržaja. Tada su dobile veliku etiketu porez na šund. Nemam ništa protiv da se taj kanal nalazi na zaključanom programu koji mjesečno košta 500 eura, pa da vidim tog šmekera koji će biti spreman da to plati.
Riječi pjesama s aktuelnog albuma poput “ne odustajem”, “za suze nemam vremena” uveliko se pjevuše. Da li je loše pokazati danas suze?
– To je pjesma “Za suze nemam vremena“, oda životu i koja se sa radošću odnosi prema životu. Činjenica da smo u prošlosti mnogo više plakali nego što smo se smijali u meni je probudila želju da napravimo pjesmu takvog sadržaja.
Znači li to da krijete suze?
– Ne. Suze se ne kriju. Svako od nas u životu ima određenu dozu suza koje za života mora da isplače. Da li su one radosnice ili su tužne, sve je to dio života, kao i to što je svaki dan dio naše biografije kakav god da je.
U jednoj pjesmi kažete da ste bili na dnu. Koliko vam se to puta dešavalo u životu?
– Bio sam. Kako da ne. Dno je sastavni dio života, isto kao i vrh. Jer da bismo znali koliko visoko postoji, moramo znati koliko duboko možemo da padnemo. Nije bitno koliko puta padnemo, već koliko puta ustanemo i nastavimo dalje.
