Svojevremeno smo pisali o mladom i talentiranom kickbokseru iz Odžaka , Zejdu Džananoviću, o njegovim uspjesima, o njegovim osvojenim prvim mjestima kako na evropskim isto tako i na svjetskim takmičenjima.
Fakultet
Pisali smo o nerazumijevanju opštine Odžak da da podršku i pomoć jednom od najvećih kickboks talenata u BiH, a samo su ga jednom nagradili jednim paketom u kojem su bile potrepštine za tuširanje. Ovaj devetnaestogodišnji sportski talent morao je da preda borbu, da barem što se Odžaka i BiH tiče objesi rukavice o klin, te da sreću potraži u bijelom svijetu. Zejda smo sreli u njemačkom gradu Frankfurtu, bio je potpuno opušten, sretan, zadovoljan.
– Uvidio sam, sva sreća na vrijeme, da neće biti nikakve pomoći, da država i grad nemaju ni volje ni želje da pomognu i počeo sam da učim njemački jezik. Pohađao sam privatni kurs, nisam znao ni jedne riječi ,ali kada mi je tetka ponudila da dođem u Frankfurt i da studiram, uhvatio sam se za tu slamku spasa. Zahvaljujući sportu prošao sam i vidio dosta svijeta, uvidio sam razlike i shvatio da mi je bolje da idem vani. Upisao sam se na Goethe Univerzitet u Frankfurtu, ekonomiju. Kao i na svakom fakultetu, učiti se mora, prepreka je još jezik, ali ja imam cilj,a a cilj je da jednog dana u ovom gradu budem fakultetski obrazovana osoba – rekao nam je Zejd na početku razgovora.
Kako nam je ispričao, malo je zapostavio sport, ali nada se da će uskoro i to moći da regulira. Kao student u Njemačkoj može da radi dvadeset sati sedmično, tako da izlazi na kraj i sa finansijama, ali je neizmjerno zahvalan rodbini koja ga je prihvatila i koja mu pomaže.
Na pitanje da li se ovim dolaskom u Frankfurt oprostio od života u BiH, Zejd je odgovorio:
– Gledajući iz ove današnje perspektive, jesam. Žao mi je što je to tako, jer znam da me moji sugrađani u Odžaku jako cijene, da su me poštovali i radovali se mojim sportskim uspjesima. Ovdje u Frankfurtu sam opet na početku, ali mlad sam i nadam se uspjehu. Ipak, neodstaje mi onaj naš bosanksi duh, merhametluk. Međutim kada vidim da nisam sam, da je dosta mladih ljudi došlo da studira u Njemačku, konkretno u Frankfurt,a ima ih iz raznih dijelova BiH,onda mi nekako bude lakše. Svi se držimo jedni drugih,vjerujemo u nas, vjerujemo u ono što nam se ovdje pruža. Ovdje sam totalni anonimus, dok su u BiH pjesnici pisali pjesme o meni i mom uspjehu, jedan pisac me pomenuo u njegovoj knjizi, moje ime se nalazi u knjizi o Posavini.
Na pitanje da li će se vratiti sportu, teško je dao odgovor.
– Za sada je teško odgovoriti na to pitanje, jer teško je fakultet i sport zajedno spojiti. Možda se odlučim za neku biznis karijeru, gdje će manje biti mjesta za sport, ali moj cilj je završiti fakultet.
Veoma je mlad, ali ipak prepun neke gorčine.
– Nisam ogorčen na moj narod, već na bh.institucije i na državu. Nije mi samo jasno kako ne vide da sve više i više mladih ljudi napušta BiH, odlaze nije bitno gdje, samo što dalje od zemlje gdje su rođeni. Ja da sam političar, ja bih se zaista dobro zamislio nad svim tim. Ali iz mene i moje duše nikad neće niko moći istjerati moju BiH. Pa samo u zadnjih par godina iz Odžaka je otišlo oko 2000 mladih ljudi vani. Pa to je poražavajuci podatak za svaki grad, drzavu,politiku.
Konzul
Da mu sada neko ponudi da ostavi fakultet i da se profesionalno bavi
sportom, ne bi to učinio.
– Nikad to ne bih učinio jer šansu koju sam dobio želim da iskoristim. Sport je bio, bit će i ostat će moja velika ljubav,ali samo jedna malo teža pobjeda može te dekvalificirati iz svega toga, a fakultet i obrazovanje ostaje. Znate kako se kaže, um vlada, a snaga klade valja – smatra Zejd.
Zejd nam je na kraju razgovora još otkrio da je veći dio ramazana postio, ali je povremeno morao prekidati zbog učenja i poslaganja ispita.
U Frankfurtu Zejd se upoznao i sa njegovim sugrađaninom Dževadom Saldićem koji je također iz Odžaka, koji se u Frankfurtu nalazi na mjestu Generalnog konzula BiH.
