Mlada Podgoričanka Nikolina Radunović poslala je emotivnu poruku fudbalskom treneru Siniši Mihajloviću, čovjeku koji joj je prije 19 godina finansirao operaciju srca i omogućio da živi, a sve to je izazvalo veliku emotivnu buru na društvenim mrežama.
Ova emocijama obojena poruka koju je na svom Facebook profilu napisala Nikolina rasplakala je ne samo Crnu Goru, nego i cijeli region
Sigurno će stići i do Mihe koji je od prvog saznanja da boluje od leukemije obasut porukama podrške. Nikolina nije slutila da će njena priča uzburkati osjećanja ljudi.
– Voljela bih da moj glas dođe do njega. Da nije bilo Siniše, ko zna kojim putem bi otišao moj život. On je moj spasilac, čovjek za koga je moj život i te kako vezan. Dobrotvor i humanista – kaže za Novosti Nikolina.
Radost roditelja pri njenom rođenju pomutila je vijest da ima srčane mane opasne po život. Borba za malu Nikolinu je od tada počela da se odvija i trajala je sve dok se nije pojavio Siniša. Imala je četiri i po godine kada je uspješno operisana u Rimu 19. aprila 2001.
– Na prostoru bivše Jugoslavije nije bilo moguće obaviti intervenciju. Šansa se pojavila u Londonu, ali se sredstva nisu mogla prikupiti. Radilo se o kompleksnoj srčanoj mani sa kojom se medicina do tada jako rijetko sretala. Siniša Mihajlović je sasvim slučajno saznao za moj problem, i to preko našeg zajedničkog prijatelja koji je sada, nažalost, pokojni. I on je, kao i Siniša, bio iz Borovog Sela kod Vukovara. Nije znao ni ko sam, niti odakle, već je samo poručio – “Dovedite mi to dijete!”
– Uspio je da mobiliše cijeli tim kako bi mi se pomoglo. Najviše novca uplatio je Siniša, a ostatak fudbaleri rimskog kluba. Operisana sam, vratila se u život i, kao što vidite, danas potpuno normalno funkcionišem, živim i ništa mi nije uskraćeno. Nisam jedina kojoj je on pomogao, jer ih je zaista mnogo. Nikada se nije zbog toga eksponirao, jer je to radio kao pravi vjernik i humanista.
Iako je od tada proteklo skoro dvadeset godina, Nina nije uspjela da se upozna sa svojim spasiocem, da mu lično zahvali.
– Siniša je dio mog života, iako ga ne poznajem. Ljubav koju osjećam prema njemu je zaista posebna i ne može se opisati riječima. I zbog svega toga jako me pogodila vijest da je bolestan. Nisam mogla vjerovati da se nekoj osobi poput njega nešto slično može desiti. Mnogo me pogodila to saznanje i natjeralo da napišem poruku za koju nisam očekivala da će izazvati ovakvu buru. A tekst je nastao iz srca i dubine duše.
