Hašim Kučuk Hoki rođen je 1946. godine u Fojnici, u veoma siromašnoj porodici. U djetinjstvu je bio čobanin, a sa petnaest godina prvi put se oženio pastiricom.
Godine 1967. otišao je u vojsku i tamo je naučio da čita i da piše. U rodnom gradu je zbog čistog i snažnog glasa punih četrnaest godina bio mujezin – s minareta je pozivao vjernike na molitvu.
Pažnju je privlačio i izgledom nekarakterističnim za tadašnje pjevače narodne muzike – sa „bitlsovskim“ imidžom, dugačkom kosom i tamnim naočarima izgledao je „rokerskije“ od mnogih tadašnjih zakletih rokera.
Godine 1972. našao se u centru nesvakidašnjeg skandala – go do pojasa slikao se za poster tada tiražnog lista “Sanja”, što je šokiralo konzervativnu javnost. Treba imati na umu da su u to vrijeme pjevači na festivalima, i zabavnim i narodnim, nastupali u odjelima, nerijetko s leptir-mašnom.
U životu je imao tri velike ljubavi – žene (iza sebe ima 10 brakova), djecu (ima 11 djece, šest sinova i pet kćerki) i Josipa Broza Tita (dva sina mu se zovu Alija-Tito i Dario-Tito).
Početkom osamdesetih povukao se sa muzičke estrade, a zatim je otišao da živi u Ameriku. Tamo je, međutim, 1991, bio osuđen na zatvorsku kaznu jer je u isto vrijeme bio u zakonskoj vezi sa dvije žene, a uz to izgubio je svu svoju imovinu koju je stekao u Americi. Iako osuđen nije služio zatvorsku kaznu jer je bio deportovan u Jugoslaviju. Nakon toga mu je neko vrijeme bio zabranjem dolazak u SAD.
Po povratku iz Amerike živio je u iznajmljenom stanu u Novom Sadu sa suprugom Miljanom, sinom Darijom Titom i kćerkom Unom, piše Blic.
Namjeravao je da se vrati na estradu, ali je smrt prekinula njegove planove. Poginuo je 26. novembra 2002. godine u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd-Subotica, kod Kovilja. Sahranjen je na lokalnom groblju u banatskom selu Sakule, gdje je u iznajmljenom stanu živio sa svojom desetom suprugom i njihovo dvoje od jedanaestoro djece.
