Kada je u martu 1988. godine na svijet došao Ermin, od Redžića niko nije bio sretniji.
Uvijek je bio nasmijan
U prelijepom krajiškom gradiću Bosanskoj Krupi, kraju koji je poznat po velikom broju talenata, rastao je i zajedno sa svojim vršnjacima provodio djetinjstvo koje, iznenađujuće, nije bilo protkano muzikom.
Na ekskurzijama je uvijek bio „najluđi
Mali grad u srcu krajine nije imao muzičku školu, ali to nije bila prepreka za Bubija, kojeg je sudbina odvela na put najpopularnijih tinejdžera koje je BiH ikada imala.
Karate je jedna od njegovih prvih ljubavi
Odrastao je u takvom vremenu i okolini gdje nije bilo ni fudbalskih igrališta, ali za sebe kaže da je ipak proveo sretno djetinjstvo jer on i njegovi prijatelji jednostavno nisu znali za bolje. Ljeta je provodio pored jedne od najljepših bosanskohercegovačkih rijeka, Une, a zime su bile okovane snijegom pa se po obližnjim brdima veselio u radostima, onako bezbrižno kako to samo djeca umiju.
Jednog dana u njegovom gradiću se otvara karate klub, a Ermin, uvijek željan nečeg novog, postaje njegov član te počinje da niže medalje.
Osvojio je treće mjesto na balkanskom prvenstvu i postao reprezentativac BiH. Bio je vrijedan i dječak željan uspjeha, ali izbora jednostavno nije bilo…
Sve do onog trenutka kada na školskom plakatu nije pročitao „Audicija za Djeca pjevaju hitove“. Otišao je na nagovor prijatelja i prijavio se iako nikad prije u životu nije pjevao niti držao mikrofon u rukama, ali dječija želja i znatiželja bile su ogromne.
Uvijek je imao vojsku fanova iza sebe
Po prvi put u životu osjetio je slast pobjede, a sa njim su se veselili svi njegovi školski drugovi, njegova porodica i rođaci. I to je bilo to. Presudan trenutak. Bubi je shvatio da će jednog dana iz tog malog grada uspjeti napraviti nešto u životu.
U četvrtom razredu srednje škole prijavljuje se na tada najpoznatiji šou „OBN Music Talents“ i postaje jedan od najpoznatijih bh. tinejdžera. Iz njegovog grada na finale tog šoua pratio ga je čak 14 autobusa punih njegovih fanova. Otkako je stao na scenu, uz njega je bila vojska obožavatelja koji su ga bodrili u svakom trenutku.
On im se uvijek znao odužiti dobrim nastupima, ali i vremenom koje je izdvajao kako bi se družio sa njima, odgovarao im na poruke, potpisivao autograme…
Međutim, velika popularnost ga nije omela da se i dalje obrazuje pa se Bubi upisao na fakultet. Poslovni menadžment diplomirao je desetkom, a nakon završetka fakulteta vraća se muzici i danas živi svoje snove.
Iz gradića bez fudbalskog igrališta i muzičke škole, Bubi je došao do scene i sva svjetla su uperena u njega.
U jednoj od najjačih produkcijskih kuća, „Grandu, već je postao jedan od omiljenih novih pjevača koji su ga zavoljeli u svim krajevima bivše Jugoslavije.
Bubi je zaista dokaz da svaki čovjek treba da sanja i da se bori za svoje snove i kad nema uslova za to. Trud i rad se isplate kad tad.
