“Pogledaj oko sebe. Oblaci kao nacrtani, zelenilo i mir, a sve što čuješ je cvrkut ptica, huk hladnog vetra s Plješivice i šum moje rijeke Une. Ima li ljepše muzike?” – ovako Alen Islamović opisuje imanje u svom rodnom Bihaću na kom uzgaja lješnjake.
S 1800 stabala Alen je, naime, postao jedan od najvećih uzgajivača stabala lješnjaka u zapadnom dijelu BiH. Ali, ne bi se odlučio na ovaj korak da nije bilo njegove supruge, sa kojom ima dvije kćerke. Marijana je ta koja je zaslužna za ovo čime se Alen danas, pored muzike, bavi. Iako mu je i u muzici bila velika podrška, jer to je ljubav koja traje od srednjoškolskih dana, zalješnjake je upravo ona bila “pokretač”.
– Supruga je naslijedila dio zemlje u Bihaću, a dio sam kupio. Razmišljali smo šta bismo mogli da zasadimo, a onda je analiza zemlje, bez koje ne možeš početi, pokazala da je ovo pjeskovito tlo kao stvoreno za uzgoj lješnjaka. Ovdje je Una na samo nekoliko korak i tu je po svemu sudeći bilo njeno jezero pa je pjeskovito tlo i veoma pogodno za uzgoj ove biljke. Istraživali smo šta bismo mogli da gajimo, a inače o lješnjacima nisam znao ništa osim što sam dolazio kao dijete ovdje da ih berem – ispričao je Alen za “Index”.
– To je moj mir i moje zadovoljstvo. Ovamo dolazim poslije svakog koncerta kako bih napunio baterije. Donesem ležaljku, natočim čašu vina i ne treba mi ništa više – otkriva Alen. To je sorta koju su još zvali i Titovi lješnjaci, zato što je Tito naložio svojim agronomima da mu uzgoje sortu koja bi mogla da uspijeva u ovakvim područjima. To je poseban plod.
-Otkako sam u lješnjacima često znam da kupim sve vrste čokolada s lješnjacima i da ih operem kako kako bih okusio lješnjak. Odmah znam da prepoznam koji je istarski, jer je cijenjen u cijeloj Evropi. Mnogo je veći i ukusniji od ostalih. Kada naiđem na neku drugu sortu, čudim se kako sam to prije mogao da jedem, jer je ukus neuporediv s ovim krupnijim – ispričao je Alen.
Muzičar kaže da uskoro mora da počne sa zalijevanjem, ali da je sve organizovano, tako da mu nište ne predstavlja problem.
– Sada dobjam oko sto kilograma ploda, stabla su još malena, ali računam da bih za nekoliko godina mogao imati unosan biznis. Prosječno stablo, kada je razvijeno, daje od pet do dvanaest kilograma lješnjaka. Već iduće godine uzgajaćemo i sadnice lješnjaka s Une za tržište. Što se samog lješnjaka tiče, kupce nije nikakav problem pronaći – ispričao je Alen.
Ovo muzičaru inače nije prvi biznis koji je pokrenuo, a koji nema veze sa muzikom i estradom.
– Uvijek sam se bavio još nekim poslom, mislim da je to jako važno – izjavio je jednom prilikom.
Pjevač je nekada držao i poslastičarnicu, za koju je, kako je svojevremeno pričao, uspio da dobije dozovlu da se u njoj toči alkohol, tako da je ona zapravo kolače imala reda radi. Osim toga imao i teniski klub.
– Imam četiri velike ljubavi u svom životu. Prva je porodica, druga rock and roll, treća moji lješnjaci, a četvrta tenis – rekao je Alen.
Inače, Alen Islamović, pjevač “Divljih jagoda” i posljednji pjevač “Bijelog dugmeta” je i dalje jednako posvećen muzici. Izdaje svoj novi CD na kom sarađuje sa mnogim muzičarima, ali priznaje da mu je žao zašto se gajenja lješnjaka nije sjetio ranije, kako bi više uživao u ovoj ljepoti.