Kada se prije tri godine prvi put publici predstavio kroz šou „Zvijezda možeš biti ti" dječačić, veselih očiju, razdraganog osmijeha sa simpatično nepravilnim rasporedom zuba, Denial Ahmetović na prvu je postao miljenik nacije. Iako je u ovaj šou ušao na nagovor prijatelja, ali i roditelja nije mnogo očekivao. Tačnije, šta je dječak sa 17 godina i znao o zvijezdama i slavi. No, drugi su to prepoznali kod njega i zasluženo mu dali pobjedu. Prepoznali su to i oni koji su dugo u muzici te iza njegove prve pjesme stoje dva najjača autorska imena u regionu – Marina Tucaković i Aleksandar Milić Mili.
Sada se Deni, kako ga mnogi i zovu od milja, može pohvaliti sa nekoliko svojih pjesama, za koje s pravom može reći da su hitovi. A jedan je upravo u „cvatu".
Naime, Deni ovih dana promoviše svoju novu pjesmu zagonetnog naziva „Pa pa". Nju su ponovo radili srbijanski autori Aleksandar Cvetković poznatiji kao Sale Tropiko i Dragan Brajović Braja.
– Zadovoljan sam kako se Sale prema meni ponio. Pustio me je da ja to sve sam snimim onako kako je osjećam, da dam sebe u toj pjesmi… – kazao nam je Deni, dodajući da je saradnjom sa Milijem razbio studijsku tremu, tako da je ovu pjesmu otpjevao za manje od sat vremena.
Prve reakcije publike su više nego očekivane, pjesma je energična i pjevljiva, tako da iz svakog ugla neko viče „pa pa"… A ko kome tu zapravo kaže pa pa, kaje li se što je umjesto fudbalskog transfera potpisao sa muzičkom produkcijom Hayat, kakve žene voli, u kakvim je relacija sa Giletom, Tukom, Višćom, Sušićem… i još dosta toga, otkrio je samo za čitatelje magazina „Express".
U pjesmi se spominju anđeli tuge, vezane oči… Zašto „Pa pa"?
– Upravo je to ono što smo i tražili…. Nešto neobično, nešto drugačije, nešto što će zaintrigirati, jer i Sale i ja smatramo da je ljudima dosta ozbiljnih naslova. Možda stažirana zvijezda može dati takav naslov, ja sam još mali i moram da zaintrigiram publiku.
Kome kažeš „pa pa"?
– U pjesmi, zapravo, meni djevojka kaže „pa pa". Ona popije koju čašicu više, kaže mi pa pa i ja ostajem sam i razočaran… A u stvarnom životu pa pa mogu reći samo publici nakon duge i dobre svirke i nikome više. A u stvarnom životu „pa pa" ne govorim skoro pa nikome. Uvijek idem linijom manjeg otpora i nastojim sve da riješim razgovorom… ali kad bolje razmislim ovo pa pa zaslužuju bezobrazni i dvolični ljudi… Žene ne, barem ne one koje prođu kroz moj život.
Prođu? Najava pjesme izazvala je priče da „pa pa" znači tvoj odlazak sa estrade?
– Kakav odlazak?! Tek sam na početku i dug mi put predstoji za ono što ja ciljam. Trudit ću se da to i ostvarim, a do sada sam sve svoje ciljeve ispunio.
Puno se nagađa o tvojim ljubavima, te ima, te ima… Imaš li je?
– Ljubavi ima… ali prema pjesmi. Ima i prema porodici. Ali onu pravu ljubav još nisam pronašao, još tražim ali još ništa nije ozbiljno.
A šta tražiš… da ti malo pomognemo, možda se neka i javi…?
– Tražim prije svega iskrenost i to je ono što me najviše privlači kod neke osobe iako sam svjestan da je danas to jako teško naći jer je život put negativnosti, i mnogi lažu. Volim uspješne žene i to mi je pokazatelj da se neko može potruditi prema nečemu… ako se taj neko recimo predao poslu, smatram da će se tako predati i meni.
I baš kada smo pričali o ženama jedna nas je prekinula zbog zajedničke fotografije sa svojim omiljenim pjevačem.
Možeš li prepoznati prave vrijednosti kod žene ili se bojiš da ćeš „pasti" na šarm neke „glumice"… neke koja te možda neće voljeti zbog tebe, već tvog imena…
– Misliš sponzoruše? Hmmm… možda ja želim biti sponzorisan?! Šalim se. Možda nemam mnogo godina, ni iskustva ali nisam glup da ne mogu prepoznati ljubav. E takvim djevojkama na prvu mogu reći „pa pa".
Iako nisi rođen u Sarajevu kažeš da prema tom gradu gajiš posebnu emociju. Ali ipak nisi spakovao kofere i došao da živiš ovdje?
– Nisam. Možda i imam tu draž jer dolazim i vraćam se. Imam stan u Sarajevu, ali nekako svoj Kakanj ne mogu ostaviti. Ne mogu ostaviti roditelje i sestru, ali ni stare prijatelje…
Neki će reći da si se promijenio i da ti je slava „udarila u glavu", da si zanemario neke svoje prijatelje iz djetinjstva….
– Ne mjenjam se ja već se, nažalost, mijenjaju moji prijatelji. Tačno je da sam neke izbrisao iz svog života, ali to su oni koji su me iskoristili na neki način. S takvim se ne družim više. Ne mjenjam se i ne mogu da se promijenim. I koliko god se trudio da se ponašam bahato ili nadobudno, ne mogu, ja to ne znam.
Je li ti Gile prijatelj iz djetinjstva s obzirom na to da vas dijele dvije ulice u Kaknju?
– Gile je, prije nego je postao poznat, svirao u jednom klubu gdje je izlazila mlađa raja pa tako i ja sa svojim društvom. Bio mi je uvijek zanimljiv, vrlo interesantan lik. Vidio je da se interesujem za muziku i znao mi je pokazivati neke finte na klavijaturama… ali Gile i ja se nikada nismo družili. Pozdravljali smo se, danas se poštujemo.
Želja ti je bila da postaneš fudbaler, ali nisi…
– Fudbal sam trenirao 12 godina. Igrao sam za Mladost i za Rudar Kakanj. Čak sam imao probnu utakmicu za mladu reprezantaciju BiH, i trebao sam imati jedan transfer o kojem dečki sanjaju, ali sudbina je htjela drugačije… Prijavio sam se na šou ZMBT, vezao sam se ugovorom i sve je otišlo u drugom pravcu.
Kaješ li se zbog toga?
– Ni u jednoj sekundi. Nikada. Volim ovo što radim i u potpunosti sam sretan. A fudbal često zaigram s prijateljima.
A među tvojim prijateljima je dosta fudbalera? Doduše, sportista, jer u posljednje vrijeme te viđamo i sa najbržim čovjekom Amelom Tukom.
– Volim taj sportski način života, tako da nije čudno da među prijateljima imam Emir Hadžić, Avdija Vršajević, Senaid Ibričić, Tino Sušić… A sa Amelom ima jedna zanimljiva priča. Amel i ja smo išli istim vozom za Zenicu. Ja sam išao da se prijavim na hayatov šou, a on je išao na neku trku. Obojica smo se vratili uspješniji… Ja sam imao karton za prolaz, a on se vraćao sa medaljom. Obojici nam je taj momenat ostao poseban, nekako nas je vezao i od tada smo jako dobri prijatelji. Možda mogu reći da mi je on i najbolji prijatelj.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
– Slobodno vrijeme provodim u svom studiju u Kaknju. Opušta me taj rad na pjesmama, i mogu se pohvaliti da sam sam uradio dvije super stvari ali neću ih još izbacivati. Čekam zaista pravo vrijeme. Ako nisam u studiju, onda igram fudbal ili tenis.
Kako sebe opisuješ?
– Uporan, ponekad sebičan, tvrdoglav definitivno.
Najluđa stvar koju si uradio?
– Bio sam jako nestašan i u školi sam stalno pravio neke ludorije i zezao profesore. Ne ponosim se time, i žao mi je zbog toga. Sreća pa tada nije bilo kamera po školama kao sada, sada ih zovem „škola Velikog brata", ali da su kojim slučajem bile, itekako bi bilo zanimljivih snimaka…
Tvoj najveći blam na estradi…
– Na samom početku moje karijere trebao sam se naći kao gost na koncertu Nikole Rokvića i Dare Bubamare, ali čekajući svoj red zaspao sam. U punom klubu…. I danas me je stid kada se toga sjetim, ali opravdano je jer sam zaista bio dijete i to je bilo vrijeme kada sam trebao biti u krevetu a ne u nekom klubu.
Kada si zadnji put pustio suzu?
– Nisam od onih tipova koji će reći da suza nije za muškarca. Zaplačem i ja, ali moram priznati rijetko… Stisne se meni u grlu, ali suza teško da sklizne… Sve nekako držim u sebi. Evo nedavno sam gledao emisiju „Ispuni mi želju" u kojoj je bila i Hanka Paldum…i moram reći da me ta priča jako dirnula i da su mi oči pune suza bile.
Koji su tvoji poroci?
– Pa i nemam ih… Ne pijem. Ponekad zapalim cigaretu, ali i to jednu u ne znam koliko dana… Ne, nemam poroka.
Onda si dobar primjer mladima… a znamo da te vole, mnogima si uzor i nekako čini se kao da nekim novim klincima postavljaš modne trendove.
– To mi je tako simpatično. Moj otac je frizer i kaže mi da je trenutno najtraženija frizura „kao u Denijala". Također, ima jedan dječak koji je, čini mi se moj najvatreniji fan, i taj se oblači, šiša kao ja. Kada je čuo da sam počeo piti proteine, kaže mi njegova majka, mješao je mlijeko u prahu sa vodom. Trudim se da im budem najbolji primjer.
Želja mi je otići na Eurosong
– Jedan od mojih životnih želja je predstavljati BiH na Eurosongu. Nadam se da će se nekada vratiti onaj stari sistem glasanja, da će biti izbor, da ću imati pjesmu, i da će me publika izabrati i pomoći – kaže on.
Koncert u Domu mladih
U Sarajevu još nije pjevao. Zato želi napraviti pravi koncert, a ne neki nastup, tako da su sve prilike da će krajem godine otvoriti velika vrata Doma mladih.
