Pjevačica i rijaliti zvijezda Vesna Rivas trenutno se nalazi u vili Parova. Poznata kao neko ko nema dlake na jeziku i ko se ne libi da kaže sve što misli, ona je sa svojim cimerima podijelila uzbudljivu priču o tome kako je kao tinejdžerka pobjegla od kuće i sve je ostavila bez teksta.
– Ključni momenat koji je na mene ostavio pečat za cijeli moj život je moj prvi bunt. Imala sam između 14 i 15 godina. Mama proda njivu, kupi tati kola. Sve što zaradi išlo je tati. Dobijemo mi stan. Morali smo zbog tatine bolesti da se preselimo par godina u Železnik. Sve se oprema kako Nidža hoće, samo meni sobe nema. Ja čekam par mjeseci, godinu… Mama ispunjava tatine želje i na kraju se skupljaju pare za vikendicu. Ja kažem “Kad ću ja dobiti sobu?” – počela je Vesna svoju ispovijest.
– Gdej si spavala, Vesna – upitala ju je voditeljica.
– Na krevetiću nekom improvizovanom dok ne dobijem sobu. Na kraju, skupile se pare za vikendicu ja kažem “Dobro, a moja soba, moj radni stočić, moj ormar?” – objasnila je Vesna.
– “Pa znaš, sine, tata želi da imamo vikendicu”. Ja ti ukradem lijepo pare jednu noć. To je bilo kao sad recimo 2500-3000 eura, pobegnem ti ja od kuće sa drugaricama. Sjednem u voz, odem za Skoplje. Iz Skoplja se prebacim u Ohrid, jer smo bili par mjeseci prije toga na ekskurziji, a ta jedna drugarica ima rođake tamo u Ohridu i mi ti lijepo trošimo pare. Ovi raspisali potjernicu, tad bila stara Jugoslavija, sve se to zna. Našli me, došao tata po mene, juri me da se vratim, moli me. Vratim se ja za Beograd. Međutim, ostalo mi još para, ostale mi stvari u Ohridu. Teča pokojni hoće da me ubije od batina, zasjeda kućni savjet “Šta je moliš, sta si fin. Prebij je, ubij je od batina”. Vidim ja i dalje se priča o vikendici, nema moje sobe. Treći dan ti ja opet pobjegnem. Opet ja na voz i opet pobjegnem za Ohrid. Potrošimo mi sve te pare do kraja, dolazi opet tata, potjernica za mnom, hapse me tamo. Inspektor mi zavuko tri dandare, pamtiću ih do kraja života. Od tad kreće moj prkos. Uhapse me tamo, sprovode me. Neće tata ni da priča sa mnom. Dovela me policija u stanicu ovde u Beogradu. Tata i mama došli i pitaju ih “Jel je vodite kući”, a mama puna sebe kaže: “Ne, ne. U Zvečansku u dom. Neka vidi kako žive djeca koja nemaju sve što ona ima”. Bace oni mene u dom i ja 15 dana u Zvečanskoj. Svaki dan oni dolaze u dom kod psihologa, a ja postavljam samo jedno pitanje: “Jel si ti donijela cigarete za moje drugare, jel si donijela neki slatkiš? Neću kući”, okrenem se i odem. I tako 15 dana. 15. dan ona plače, ne zna šta će sa mnom. Povede ona mene poslije 15 dana, kao druge ćemo metode. Međutim, u tim drugim metodama opet je tata bio bitniji.
Cijelu ispovijest Vesne Rivas možete pogledati u video-prilogu:
Izvor: Espreso.rs.