Da je za vrijeme ratnih dešavanja krao ko je od koga stigao, svjedoči i slučaj kompozitora Izeta Durića, s trenutnom adresom u SAD. Naime, kako nam je ustvrdio Durić njega je, bez imalo stida, pokrao Miroljub Aranđelović Kemiš koji je ukrao njegovo autorsko djelo te ga potpisao kao svoje. Tu su, kaže, na vrlo ružan način prekršena njegova autorska prava.
Kemiš sa suprugom Zoricom: Ma, pobrkao je lončiće
Netačne informacije
– Godine 1988. Marta Savić je na svom prvom albumu snimila moje dvije pjesme. Jedna od njih je pjesma "Ti si ono što mi treba" na kojoj sam autor muzike, dok je autor teksta Zejnil Halilović, a autor aranžmana Duško Jovanović. Taj album je izdao "Jugoton" iz Zagreba. Dakle, ta djela sam prijavio i zaštitio kod autorske agencije Sokoj iz Beograda još 08.08.1988. godine – priča nam Durić.
Prije nekoliko godina, nastavlja on, na internet pretraživačima je primijetio da je tu istu pjesmu "Ti si ono što mi treba" na svom albumu za produkciju Stig iz Beograda 1995. godine snimio popularni, sada pokojni pjevač Zoran Jovanović. Bilo je to sedam godina nakon što je tu istu njegovu pjesmu na svom albumu snimila Marta Savić.
– Zaprepastio sam se kada sam na tom CD-u, u informacijama o autorima na toj pjesmi, vidio da je kao autor muzike umjesto mene potpisan Kemiš, a autor aranžmana Zoran Đorđević, što također nije tačno. Jedina informacija koja je tačna o autorima jeste da je tekst napisao Zejnil Halilović. Odmah sam se obratio agenciji Sokoj u Beogradu i tražio informaciju o prijavljenim autorima na toj mojoj pjesmi koju je snimio Zoran Jovanović, a kao autor muzike umjesto mene potpisan je Kemiš – nastavlja Durić.
Nakon izvjesnog vremena Izet se lično obratio i Kemišu.
– Poslao sam mu putem e-maila sve dokaze da sam ja autor pjesme i želio čuti njegovo mišljenje o tome. Od njega sam dobio odgovor kako on sa tim nema ništa, da on to nije Sokoju prijavljivao, da on uopće te godine na tom albumu Zorana Jovanovića nije radio kao autor. Još je dodao posebno ne, jer to nije njegova praksa da nekom piše pjesme na kojima su drugi autori aranžmana. Podsjetio sam ga da je on kao autor muzike na tom istom albumu potpisan ne samo na mojoj pjesmi već i na njih još nekoliko. Zamolio sam ga da mi kaže kako je moguće da nije istina da on na tom albumu uopće nije učestvovao kada je, osim moje pjesme, potpisan i na njih još nekoliko kao autor. E tada mi je rekao da sam "pobrkao lončiće", da je on pravi autor te pjesme i da ju je snimio prije mene. Navodno je to bilo 1988. godine za izdavačku kuću "Diskoton" iz Sarajeva, baš na albumu Zorana Jovanovića – priča nam on dodajući kako mu je na sve to odgovorio da nije prostojno da se tako ponaša te da to mora potkrijepiti prijavljnenim autorskim djelom.
Nakon toga, kaže, Kemiš mu se više nije javljao.
Imam dokaze
– Interesiralo me je da potražim taj album iz 1988. godine koji je izdala izdavačka kuća "Diskoton". Preslušao sam baš sve pjesme na tom albumu i nisam našao ni sličnu kompoziciju onoj mojoj pjesmi čiji sam ja autor, a koju je snimila Marta Savić. Bilo kako bilo, za moju tvrdnju o krađi moje pjesme od strane Kemiša imam dokaze – priča nam Durić.
Imajući u vidu, završava on, sve dokaze kojima raspolaže u vezi svog autorskog prava za pjesmu "Ti si ono što mi treba" i zbog činjenice da Kemiš bez kontra dokaza sve to negira, prisiljen je, kaže, ovaj slučaj predati sudu i od suda zatražiti da ovo riješi po zakonu o autorskim pravima.
