Bilo da govori o tome kako je hronoishranom izgubila čitava dva kilograma, da li nosi veš ili o tome kako je izgledao život sa bakom i dekom nakon dramatičnog razvoda roditelja, Milica Pavlović kao magnet privlači pažnju. Moglo bi se, možda, pomisliti da to ima veze sa njenim atraktivnim izgledom ili provokativnim stajlingom, ali pažljiviji posmatrač svakako će zapaziti da je riječ o nečemu sasvim drugom, a to su prisnost i neposrednost u njenim rečima.
Ipak, iza vedrine i ležernosti koje isijavaju iz nje ne leži baš ružičasta životna priča: roditelji su joj se rastali dok je bila vrlo mlada, otac, kome je pripalo starateljstvo nad njom, morao je mnogo da radi, kao i ona sama, i to u štampariji. Majku nije viđala, a ubrzo se iz Švicarske, gdje je rođena, preselila u Gornji Bunibrod, selo kod Leskovca, kod bake i deke koji su jedini mogli da joj posvete potrebnu pažnju.
Preživjela je vrlo tešku saobraćajnu nesreću od koje i danas vuče traume. Ali, to ne samo da je nije spriječilo da gradi više nego uspješnu muzičku karijeru već je na njenom licu ugraviralo osmijeh od hiljadu vati, karakterističan za ljude koji su naučili da cijene ono što imaju.
Opšti je trend među djevojkama da traže nekog ko će brinuti o njima dok ona insistira na samostalnosti i tome da će muškarca izabrati isključivo zbog ljubavi…
– Kao i uvijek, ja sam u pravu (smijeh). Nemam ništa protiv djevojaka koje vole iz različitih uglova, ali ja sam isključivo za ljubav. Nije važno ko više zarađuje, bitno je da su osjećanja uzajamna – kaže Milica.
Kada su joj se roditelji razveli, starateljstvo je pripalo je njenom ocu. Iako postoji teorija da su djeca koja odrastaju pored bake i deke razmažena, ona je nešto suprotno: odgovorna, tačna, spremna na odricanje…
– Zato što imam najbolje baku i deku na svijetu. Ne može od onakvih ljudi da ispadne loš čovjek. Sve vrline naslijedila sam i naučila od njih. Oni su moja najveća sreća – iskrena je ona.
Na pitanje da li se u bilo čemu osjeća uskraćenom zbog razvoda roditelja i odrastanja bez njih, ona odgovara:
– Nisam uskraćena, već nagrađena što sam odrasla uz njih.
Prije više godina imala je ozbiljnu saobraćajnu nesreću, a godinama kasnije plašila se brze vožnje.
– Na veliku žalost, nisam još se riješila tog straha. I dalje se plašim i u grču sam tokom svakog dužeg puta. Kada prođete kroz tako nešto, više nikada ne možete da se opustite. To znaju samo oni koji su imali isto iskustvo – nastavlja Milica.
Zanimljivo je da otkako se pojavila na sceni, nema muškarca pored sebe.
– Nije moguće (smijeh). Mislim da sam dosadila narodu, a i sebi, s tom pričom. Pomislit će neko kako želim da pričam o tome, a istina je da me samo o tome pitaju. Ali odgovor je kratak i jasan. Kada pored mene bude neko vrijedan predstavljanja javnosti, ja ću to učiniti. Nešto u šta nisam ni ja sigurna ne treba da pominjem.
Smatra da to nema veze sa njenim potenciranjem seksualnosti na sceni.
– Ne znam kakve bi to veze imalo. Moja je logika da to možda može samo nekoga da privuče, a ne da odbije. Doduše, različiti su ukusi.
