Neposredna i skromna dama Miroslava Mira Vasiljević svoj bogati muzički opus kontinuirano je nadograđivala radom. Nikada nije isticala kolika je zvijezda i sa kolikim je muzičkim znanjem bitisala u muzici. Toj istoj muzici nudila je mlađe generacije kojima je prenosila svoje znanje, učila ih i izvodila ka njihovim samostalnim karijerama. Tako je i mlade, talentirane, najljepše i najkvalitetnije ženske vokale okupila i napravila „bombu“ na muzičkoj sceni. Riječ je o VIS „Đerdan“ kome je dala kartu za uspjeh i kome je bila itekako posvećena. Nije željela da je nazivaju zvijezdom nego radnikom koji je talenat duhovno i intelektualno usavršavao.
Jedinstvena
Mira Vasiljević rođena je 1934. godine u Ripnju nadomak Beograda. Rano je u Drugom svjetskom ratu ostala sa majkom, bratom i sestrom bez oca koji je poginuo kao partizan. Njena porodica živjela je od nadnica. Čuvala je stoku, kopala, plastila sijeno… jednostavno živjela težak život, imala djetinjstvo bez pjesme. Po izlasku iz gimnazije, u trećem razredu upisala je muzičku školu. Nakon toga studirala na Muzičkoj akademiji klasičnu, a voljela narodnu muziku.
Na audiciji Radio Beograda predstavila se pjesmama „Evo srcu mom radosti“ i „Nekad cvale bele ruže“ pred Carevcem i Bokijem Miloševićem. Bila je primljena. Posvećuje se isključivo muzici i napušta mjesto nastavnice muzičkog vaspitanja, posla koji je radila 13 godina. Njena muzička karijera počinje ‘61. godine sa njenim prvim singlom „Djevojačka kletva“ koju je radila sa Bucom Jovanovićem. Potom ‘65. sa Lepom Lukić duet „Dođi mi dragane“ i dvije duetske numere sa Tomom Đorđevićem. Kantautorske četri pjesme, među kojima je numera „Sinji munjo“ su je učinile toliko popularnom da je stala na istu ravan sa Lepom i Silvanom.
Na beogradskom Saboru ‘73. osvaja prvu nagradu sa pjesmom „Zri, zri tamjanika“. To je bilo vrijeme kada je došla na ideju o osnivanju neke grupe. Okupila je svoje kolegice Gocu Stojičević, Anđelku Govedarević, Gordanu Lazarević, Snežanu Đurišić. Njen drugi suprug Mišo je kumovao imenu „Đerdan“. Započelo je njeno novo poglavlje karijere ispunjeno radom koji je imao vrijednost. Postala je još veća zvijezda a važila za vrhunskog muzičkog stručnjaka. Postaje učiteljica svojim „đerdankama“. Učila ih je o životu, muzičkom kvalitetu, šta je scena i posao na njoj. Sve što je radila bilo je jedinstveno na Balkanu.
Sa „Đerdanom“ ansamblom neviđene atrakcije putovala je diljem svijeta gdje su pravili nevjerovatnu atmosferu u publici. Zatrpane cvijećem, nakitom, novcem… Ponosna je bila na svoj rad i doprinos u „Đerdanu“ kroz koje je prošlo mnogo članica: Vera Ivković, Alma Alta, Snežana Sneki Babić, Aza Mrehić… Popularnost sa pjesmama „Jelo jelice“, „Moj dragane“, „Život piše uspomene“, „Godine su prolazile“… koje su nagrađivane nebrojeno puta. Diplome, priznanja za tiraže, očuvanje etno zvuka, nagrade za životno djelo, nagrade dijaspore, no preponosna je bila nagradom crvenog krsta za humanitarni rad „Zlatni krst“. Talentirane djevojke „Đerdana“ su bile ugođaj za oči i uši. Radile tri stotine dana u godini. A Mira realizirala dvije stotine vlastitih kompozicija.
Dugo se borila sa Parkinsonovom bolešću. Teška bitka oslabljenog vida je prinudila i na kolica. Pet decenija karijere nije uzalud darovala muzici. Njene članice prvog ženskog ansambla su je redovno obilazile u domu za stara lica na Bežanijskoj kosi. Organizirale joj godišnje rođendanske koncerte pred korisnicima pomenutog doma. Obasipale je cvijećem i poklonima Sneki, Goca, Snežana…
Ženski Bitlsi
Mira, osnivač balkanskih ženskog Bitlsa, kako su ih zvali, preminula je 2019. godine a sahranjena na Novom beogradskom groblju. Mirino biserje je ostalo na radio snimcima, pločama u amanetu njenim „Đerdankama“, kćerci a većinu zaokružila na CD-u sa 60 najljepših pjesama.
Otac popularnog fudbalera Đerdana Šaćirija je bio zaljubljen u VIS „Đerdan“. Zarekao se da će sinu naditi ime po njima, što je i učinio 1991. godine. U rodnim Gnjilanima su ga osuđivali što pored albanskih imena nadijeva srpsko a on je kazao da to nije tako nego da je to turcizam.
Majčinim stopama
Mirin san je postao java kada je njena kćerka Jasna Milanović okupila „Ogrlice od bisera“ ogranak „Đerdana“ i krenula majčinim stopama.
Nagrada od djece
U Domu staraca na Bežanijskoj kosi Mira je nagradu za doprinos i očuvanje tradicionalnog zvuka riznica stvaralaštva dobila iz ruku djece iz Užica koji su joj priredili i prigodan koncert malih trubača.
Potresan govor
Posljednji javni nastup na kome je učestvovala 2014. Mira je posvetila preminuloj članici „Đerdana“ Veri Ivković kom prilikom je kroz suze grcajući održala potresan govor o ljubavi prema „Đerdanu“.
