Iza Sulejmana Meme Haljevca, akademskog slikara, političara i dvostrukog rijaliti pobjednika, je fascinantna brojka od 15 samostalnih izložbi. On je, svakako, upisan u historiju BiH kao jedini umjetnik kome je na izložbu došlo čak dvije hiljade ljudi. Zbog njega je tada bila zakrčena i glavna saobraćajna cesta. No, on skromno ne želi pretjerano hvaliti svoj rad. To, kaže, neka čine drugi…
Samo za „Express“, ususret izložbi koja će se desiti 4. aprila uz rođendan grada Sarajeva, Memo je pristao govoriti o svojim iskustvima sa Farme, otkrivši do sada nepoznate detalje o kojima nije smio govoriti jer ga je u tome spriječavao petogodišnji ugovor. Danas kada se riješio „okova“ tog ugovora vrlo rado se prisjetio 2013. godine kada je ubjedljivo pobijedio Staniju Dobrojević.
Iako si pošteno pobijedio, svoj zasluženi novac si dobio tek dvije godine kasnije. Zašto?
-Da, tek nakon dvije godine od pobjede sudskim putem sam naplatio svoj novac. Borio sam se i kroz rijaliti i kasnije i nisam ni u snu mogao sanjati da ću uspjeti u tome. Tada je Željko Mitrović imao nekih problema ali, na sreću i obostrano zadovoljstvo sve je bilo rješeno. Možda je toliko i trebalo vremena, ko zna. Drago mi je što sam pobijedio, što sam izdržao sva licemjerstva koja sam doživio. To su bila jako teška četiri mjeseca u mom životu koja su ostavila itekakav trag na meni. Bilo je svega, ne znam da li sam vrijeđan jer sam druge nacionalnosti, ali znam da je mnogima bilo krivo što sam pobijedio. Imali smo neki dogovor i kada nisam igrao po pravilima htjeli su da me pobrišu iz medijskog prostora. Istina, mene niko nije uslovio ničim, grupa psihologa se „igrala“ s nama.
Da li je istina da se unaprijed dogovara scenarij?
– Ma ne! To je sve psihološki. Niko nikog ne može nagovoriti na nešto. Jer nakon 15 dana ti zaboraviš na kamere. Neki su dok su bili svjesni kamera, jaje na oko jeli viljuškama a na kraju su ga umakali. Imaju neke stvari koje se ne prate. Evo, recimo, Stanija je bila luda za Sha, udarala je glavom, bila zaljubljena u njega, ali to se produkciji izgleda nije svidjelo. Oni su njoj nametali onog blećka Filipa koji je kao bio u vezi s njom. Možda je i Sha gajio emocije prema njoj, ali to se nije prikazivalo. Režiraju onako kako se njima sviđa. Stanija je uistinu „k'o tromblon“ bila „pukla“ za Sha, ali ona nije bila za njega. Ona i jeste za Filipa, onako „inteligentnog“ kao što je i sama (smijeh).
Stanija je bila ubijeđena u svoju pobjedu, je li tako?
-Ovo pričam prvi put. Kada smo ušli u autu da idemo na proglašenje, kada nije bilo kamera, ona je pobjedu već slavila u autu. U svemu tome joj je pomagao Ognjen Amidžić. Pošto je bio ramazan za dva dana ramazan, nisam pio. Ona je otvorila šampanjac, nudila mene ubjeđena da je ona ta. Čak je rekla da će od nagrade mojoj djeci da kupi poklon, eto toliko je bila ubjeđena. Toliko je skakala u autu, zahvaljivala se Milici i Željku Mitroviću, govorila da će napraviti karijeru pjevačice kao Severina. I sve je to trajalo 47 minuta do proglašenja. Odjednom joj se ruši svijet! A ja je na to pitam „Šta bi Stanija, moja nova Seve?“. Krivo mi je jedino što je to uticalo na njen rast jer poslije toga više nije rasla, ostala je u onoj poziciji. Izučavajući bosanske šume ustanovio sam da ima jedan Rizo 17 kilometara iznad Gornjeg Kotorca koji radi na visini, pa eto uvijek sam joj na raspolaganju za to.
Kasnije te je prozivala, nikada ti nije priznala pobjedu?
– Nikada nije priznala poraz. Čak je Gileta optužila da je on uticao na moju pobjedu, pa i Sašu Popovića. Ona se jadna borila a ja joj i dan danas ulazim u san. Jedan čovjek koji je bio s njom intiman u krevetu mi je rekao da se jadna probudi u neka doba i doziva „Memu“. Čak ju je vodio kod jedne nane Fate da saljeva stravu kako bi izašao iz njenog života, ali uzalud!
Ko ti je još ostao u ružnom sjećanju sa Farme?
– Zgražavam se na pomen imena Mina Kostić. To je osoba koja je provocirala mene na nacionalnoj osnovi kada je bila u gostima na Farmi. Vrijeđala me, govorila šta ćemo Ekrem i ja kao muslimani uopšte u jednom rijalitiju u Srbiji. To je za mene jako ružna stvar a ona sama je muslimanka. To obično tako i ide, niko te neće ko tvoj. To su jako bezobrazne i ružne stvari. Smiješan mi je bio i Milan Tarot koji se jedne prilike čak i uneredio a ja sam ga branio, govorio da je samo „pustio vjetar“. Nisam htio da dozvolim da ga provociraju a on se vrlo ružno kasnije ponio. Mislim da je on još na sudu sa Mitrovićima jer nije dobio iznos koji je želio. S druge strane, oni koji istinski vole Bosnu su Tijana Dapčević i Seka Aleksić koje su bile tu uz mene. Kada su svi bili za Staniju one su javno govorile da trebam ja pobijediti i one su mi ostale u srcu.
Da li je istina da si, osim Sarajeva, najviše glasova dobio iz Beograda?
-Da, da Sarajevo pa beograd što pokazuje koliko tamo ljudi nisu opterećeni, nisu nacionalisti. Sandžak je bio uz mene, doduše ja sam „navučen“ na sandžačke paprike sa kajmakom. Mi ne možemo dočekati prvi septembar, djeca ne mogu krenuti u školu, ne funkcionišemo ako nam neko ne donese deset kilograma tih paprika. Očito se tako moje ulaganje i isplatilo jer su Sjenica i Novi Pazar sve vrijeme bili uz mene. Nakon njih, na petom mjestu po broju glasova bila je Tuzla. Više ne bih ulazio u rijaliti. Imao sam ponudu prije dvije godine gdje su mi nudili samo da uđem 27.000 maraka. Ali to više nije za mene. Dva od dva dosta.
Bio si blizak sa rahmetli Ekremom jevrićem. Kakav je on bio kao čovjek?
-Jedna velika duša od čovjeka. Na neki svoj način je živio ali je bio nadprosječno inteligentan kada su pare u pitanju. Mislim da je mogao biti bankar. Znao je svaki pedalj, samo računao ko mu šta dođe i kako. Iza njega su ostala krasna djeca i bio sam sa sve četvero u kontaktu, dobro žive i snašli su se u Njujorku. Ima anegdota s njim naravno kao kada sam mu nazvao ženu u Ameriku, a on razvezao, priča pa priča. Ja mu kažem da će to biti puno para, a on meni nemoj se brinuti, ovo je daleko od Beograda (smijeh). U Americi samo kažeš I'am Ekrem i nema za mene plaćanja. On je tako i živio nigdje ništa nije plaćao, pa je mislio da ne mora ni telefonski račun. A opasna je bila i njegova Igbala. Zvala me je kod njih u goste ali mi ispostavila račun od sedam hiljada dolara. Htjela je napraviti biznis sa mnom poslije moje pobjede, da i ona dobije dio kolača.
Svi kao ne gledaju rijalitije a tebe je čak prepoznala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, baš iz Farme?
-Krivo mi je što je rijaliti pao na tako niske grane, previše je seksa, iz ljudi se izvlači samo ono najgore. No, ljudi to jednostavno gledaju. A kada me je punac upoznao sa hrvatskom predsjednicom kazavši joj ovo je moj zet, ona je na to rekla „Ma, znam ja Memu, gledala sam ga na Farmi“. Pričala mi je kako gledala i Farmu i Parove jer se tako odmara od napornog dana.
Uspio si iz rijalitija izaći „neokaljan“, niti si prevario suprugu, niti su se za tvoje ime vezivali neki skandali…
– Onaj ko vara ženu vani, to radi i u rijalitiju. Ja sam oženio najljepšu Sarajku i ja sam miran što se toga tiče. Mene žena pusti ujutru u pet iz kuće, ali prvi akšam trk u kuću (smijeh). Imam vremena za „skakanje. Zna se ko kod nas u kući „piški“ stojeći. Ja sa ženom nemam velikih problema.
U ovom teškom vremenu uspio si i u svom primarnom zanimanju – slikarstvu. Kako ti je to pošlo za rumom?
-Živim od svog rada i samo ja znam koliko je naporno. Nikada se nisam libio uzeti slike i ići od frime do firme, da vučem za rukav da kupe slike. To je moj zanat. Borim se, radim sa djecom s poteškoćama u razvoju u Pazariću i na jedan edukativan način izvlačim iz njih kreativnost. Sve što sam želio ostvario sam. Bilo je momenata kada sma nailazio na zatvorena vrata. Ima jedna anegdota „umjetnici cijene svoj rad toliko da nekada znaju i gladovati“ a ja sam naučio kako prodati svoje djelo. Marketing je najbitniji i na Akademiji treba uvesti predmet marketing da ljudi nauče kad izađu iz škole kako prodati proizvod. Ja imam normalnu cijenu, jako je bitno da slika nađe mušteriju i prostor jer ko je jednom uzeo Meminu sliku vrati se po još.
Uz „Express“ slika, za marku hiljadu
Uz rođendan grada Sarajeva desit će se izložba 4. aprila u galeriji „Roman Petrović“. Pripremaš i jedno iznenađenje za čitaoce „Expressa“.
-Moraš ponuditi deset stvari da privučeš ljude da bi ljudi došli. I da, prvih pet čitatelja koji sa „Expressom“ dođu na izložbu imat će šansu da izaberu moju sliku. Dakle, ko dođe s aktulenim izdanjem „Expressa“, dobije hijadu maraka. Ustvari, ko dođe sa jednom markom kući ide sa hiljadu.
Moraš priznati da ti je učešće u rijalitiju otvorilo neka druga vrata?
-Valjalo mi je dosta, priznajem. Otvorile su mi se mnoge druge mogućnost i za moje slike. Poslije toga sam se okrenuo politici. Drago mi je da sam za dvije i po godine napravio 12 parkova u opštini Centar i to na moju inicijativu. To je svrha našeg postojanja, da nešto ostane iza nas. Radim ono što je bitno običnom građaninu, ako nekom komšiji treba pomoć tu sam. SBB je uvijek podržavao projekte zelenih površina, pomagao socijlano ugroženim, penzionerima, mladima, to je naša vodilja i lako je pomoći kada se vaša stanka zalaže za to. Ja sam sve postigao svojim radom, nisam ko onaj mali papak Deen. Iako ga je raja godinama podržavala, on uzima od nekog kome je preče. Preko deset godina živi na grbači države, da bi sebi kupio novi šešir. A to je nekome drugome egzistencija. Ne znam koji je način da se skinu sa te liste. To jednostavno nije uredu, neko se hvali torbicama od nekoliko hiljada maraza a uzima od države hiljadu maraka mjesečno, a ne vraća ničim.